Mornari metu ulice
moje more je nečitko
od koraka
bebe dupini u šetnji
marina bruji
dogodio se dan
u kojem Grad sliči
Veneciji
taksisti su gondolijeri
pod stablom breze
mali turist maše repom
danas sam čuo
kako se smiješ
more prenosi tvoju sreću
čim mornari očiste
moje malo more
stvorit ću tišinu
ti ju razbij smijehom
ako me i ne čuješ
sretan sam jer znam
za nekim stolom
sjede ljudi kojima
značiš jednako snažno
gle, trak svjetlosti
rominja po krošnjama
ovi parkovi sad su oceani
kojima ronim tražeći tebe
to razasuto lišće
kao jata riba
dovode zaborav na sjetu
mogu, to znam da mogu
zadržati dah
i zaroniti do tebe...
Zagreb, 4.11.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar