Planet ljubavi

Znam, ne puštam te,
no jednom dok smo bili
prašina u svemiru
obećao sam ti:
postat ćemo
planet ljubavi,
ne puštam te,
jer oceani su
naši ispunjeni snovi
i ako prepolovimo
ovu sitnu kuglu
ljubav će izgubiti snove
sve će biti led
između nas,
ne puštam te
jer znam koliko si snažna
da zadržiš putanju
smisla...

Zagreb, 31.1.2016.

Prolazom

Možda sam bio u prolazu nekom,
u vremenu šešira i ponekog manira,
bio sam vjetar na jastuku mekom,
i crna dirka na tijelu klavira,
volio sam strasno u pečatu svome,
u svom otkriću čovjeka i žene,
razdvojena bića ljube se i lome,
ko vrisak noći, ko privid pjene,
moj davni trenutak rastvara boje,
sve putuje nekud, sve udilj trag pratim,
i tada se dani kroz prošlost spoje,
u poljubac isti sneno te vratim,
ti nisi moja, za vazda svoja,
ni svoj nisam sve dok te ljubim,
a sudba je melem slavujskog poja,
jer bili smo jednom u noćima ludim.

Zagreb, 30.1.2016.

Slike ljubavi

Slušam ljubav,
a ljubav se tek prikrade,
u neki kutak od samoće,
gdje se suze sjetom slade,
gdje sve vrišti od hladnoće,
pa mi titraj mog života,
svojom snagom oplemeni,
eh, ta ljubav, ta divota,
sjajem sunca zagrljeni,
puštam ju da me grije,
ničim drugim da me priječi,
slušam ljubav što se smije,
prisutnošću tom me liječi,
a kad noću šušnu snovi,
u slike se sunovrati,
ljubav moje misli lovi,
da ih srcu nazad vrati.

                                   Zagreb, 29.1.2016.

Oblak i kiše

Čemu oblak?
Zašto padaju
kiše?
Zar te kapi
biserne
nitko ne treba
više?
A one su samo
dio rajskog cvijeta,
jer nekud moraju
poći
sve suze ovog
svijeta... 

Zagreb, 28.1.2016.

Film

Dok sam te crtao snovima
u nekom parku
s tri klupe u travi
uz lavež pasa
igrala su se djeca
zaboravljenih igara
ti si bila bezbrižna i sretna
a ja, tek u prolazu
ostavih ti srce da na njemu
ugriješ promrzle ruke
dok ti ne priđe ljubav tvog života
i ispuni praznine u osmijehu
samo se čula rana večer
i šuštanje vremena
u krošnji neispisanih pjesama
konačno nije bilo samoće
a ja sam ostao tražiti
neki bolji scenarij za svoj
crno-bijeli film... 

Zagreb, 25.1.2016.

Prkošenje

Gledam te očima Ljubavi
moje dalekovidno srce
pretvara svaku tvoju bol
u mirnu rijeku
dotičem te molitvom
zajedno rastemo
na oltaru milosrđa
utjelovljena Misao
čisti naše praznine
puneći ih Svjetlom
razdiobom sudbine
ispili smo vino
na mekoj travi
kapi kiše donose blagoslov
voljeti, to znači ljubiti
svaku poru strašću vjere
ne plači dok ti dušom
brišem suze
ne živimo ništa drugo
što već nismo
i opet smo zaboravili
svoju zajedničku snagu
prkošenja,
nastavi za mene,
tamo gdje stanem
slijedit ću te molitvom...

Zagreb, 20.1.2016.

Stan

Na trgu trguju dušama,
bez obzira na Svjetlo,
trg naplaćuje tamom,
između sklopljenih ruku,
izrastao je grad
sad i moja duša
ima stan lišen
straha od ovrha. 

Zagreb, 17.1.2016.

Spoznaja

Tek kad ode svjetlost oka,
što mi misli plahe vodi,
ja sam dio vječna soka,
kom ocean suzu rodi,
ali Ljubav dahom sluša,
sve što živi spoznat želi,
mene gladnog Svjetlost kuša,
ona sa mnom patnju dijeli,
mijene rijeke kroz tišine,
svemir titraj opet briše,
pa u srcu sjajnom sine,
sve čeg svijesti nema više. 

Zagreb, 13.1.2016.

Vječna radost

Eh, da je Jole bio kao mačka,
pa da na moj krevet samo skoči,
izletio bih kao praćka,
bio tane usred noći,
a moj pas od pedeset kila,
tek je štene što me prene,
kad mi šapom posred krila,
objašnjavat nešto krene,
takvog pseta nikad više,
samo što govorit stao nije,
još ga čujem kako diše,
i u snu gdje mi se smije,
a u sjeti kad me slomi,
što ga nema da me tješi,
suza mrakom se zatomi,
sad se s neba sretan smiješi,
pa u meni vedro laje,
i sve repom svojim ruši,
ono što ti pseto daje,
vječna radost je u duši. 

                                 Zagreb, 13.1.2016.

Palačinka

Na moj nemir ti si mir,
mali šareni leptir,
na samoću, tu hladnoću,
ne daš sjeti da mi prijeti,
već me svojom pažnjom griješ,
svjetlošću me obaviješ,
a ja dijete, ruke lete,
u tvom srcu puta nađem,
u prostranstvu tom se snađem,
a divote od ljepote,
od sveg cvijeća ti najveća,
što ljepotom Zemlju krasi,
da dobrotom sve nas spasi,
a moj nemir traži svemir,
ljubav to je palačinka,
ja dječarac, a ti klinka. 

Zagreb, 10.1.2016.

Težnja

Topi se bjelina,
skrivena trava zvijezde gleda,
snježna posteljina,
svu nježnost zemlji preda,
a moj san čeka svoga reda,
dok u slici lice njeno snatrim,
gle, slađa je od samog meda,
pa je brzo u spomenar svoj vratim,
da mi ne bi srce poput duge,
zasjalo na nebu njenih grudi,
moje misli, te šarene pruge,
u tren duše vatru mi razbudi,
a snijeg šaptom rashladi mi čežnju,
nisam vjetar da oživim more,
svako biće ima svoju težnju,
da se snovi pretoče u zore.

                          Zagreb, 9.1.2015.

Žena i grad

U redu kiše i snijega
korak cvjeta na pločniku
usklađenih glasova
žena i grad plešu riječima
na kristalnoj hladnoći
ponoć ih mjeri otkucajem tramvaja
u žuborenju ulica
žena otapa snijeg
s kose uzdignutog bora
još malo i kraj puta
otvorit će joj snove
toplinom raširenih ruku
grije se dolascima
sigurnost nadrastanja
skriva u tajanstvenom pogledu
lijepa je u svojoj boji
lijepa u prirodnom beskraju
usnula je riječ
samo grad razgovara svjetlucanjem
u ledenoj kiši...

Zagreb, 6.1.2015.

Anđeo u pahulji

Gledam te kroz pahulje u letu,
anđeo si što mi život krijepi,
sve crno sad bjeline metu,
mirno biće od ničega ne strepi,
a ti ko Snjeguljica si mila,
noć se sjenkom utkala u trag,
škripi korak, a ti širiš krila,
podno neba rasprostro se sag,
o vjero što me danom vodiš,
što me snažno pripijaš u za se,
mojim srcem snjegovima brodiš,
sad me ogrij, sad me privi na se,
jer anđela ne ljubiš kao ženu,
to je ljubav izrasla iz duše,
tijelom skrivam suzu zasnježenu,
da se s vrha lavine ne ruše,
gledam te u srcu snježne noći,
gdje ljepotom mjesto zvijezda sjajiš,
sve utihnu, na počinak ću poći,
ti mi ime anđeosko tajiš,
a znamo se kroz eone mijena,
anđeo si a u liku žene,
moja duša tobom opijena,
pahuljom put neba neka krene... 

                         Zagreb, 5.1.2016.

Smjer

Tko si?
Znaš li ili dan putuje za tebe,
gdje si,
što je pred tobom i
što si ostavio iza sebe?
Tko si?
Zar se bojiš pogledati
sve što ti je život dao,
ili si odustao
tamo gdje si prvo stao?
Tko si?
Jel' ljubav razlog krenuti,
ili ćeš se bolan
s tugom odjenuti?
Tko si?
Tako je malo potrebno za vjeru,
samo kreni naprijed
i već ćeš biti u
pravom smjeru. 

                                     Zagreb, 3.1.2016.