Ples Čeljabinska

Uprizorena izmaglica

na drvenom podiju bosonogih

dok plešu kozmonauti

radijacija guta rijeku

Čeljabinsk živi u dotrajalosti

raspuhuju ruke nedoumice

metilno žarenje u zjenicama

jasnovid alternativnog lijeka

plove zahrđali autobusi

htio bih da sam tamo

kad pod nokte se zavlači

sibirska hladnoća

raste siromaštvo i

bogati jad kulture

noge se prodaju u perju

treba živjeti gladan

odbrojavanje na parketu

pucaju zglobovi mekoćom

upamti mi lice bez sjećanja

tonu figure u estetiku

marginalnost je profinjeni

broš na svilenom šalu premijere

postoji li preglumljena emocija

dvoje su zaručeni ustrajnošću

s desetog kata zgrade

jedino kiše ne strahuju

starost je iskrivljena amplituda

smrt je stabilna bjelina

u isušenoj bjeloočnici

dok se podiže raketa

po mjesečini reflektora

naplavljuje se ekran

recikliranim svemirom

iza zastora zrije voće

metalna kugla planeta

robustan pljesak preživjelih

ne tu nema mutanata

zgraža se Sjeverni pol

ako pukne ljubav Zemlje

i rashlađene rude

nama kolat će

zelena krv srdžbe

zapadnog hedonizma…

Rab, 26.9.2010.

S umorom

S umorom kraj pritvorenih vrata,
s par misli zarobljenog juga,
dok Genova mrači obzor
i dupini preskaču otoke,
uranjam u crveni pijesak,
mi sipimo obojenim listovima loze,
ti ne poznaješ pravu jesen,
onu zbog kojeg Rab
blijedi pred Velebitom,
onu zbog koje ljudi mirišu
na vino i sušene smokve...
kad nas uspava jesen,
do tebe šumit će more
i bit ću val na tvom jastuku
što ljulja tvoje snove,
uvijek a za tebe tek ponekad,
kad osjetiš da ti nedostaje ljubav...

Rab, 15.9.2010.

Kromiranje

Kromiraš mi obraze

jesenjom mjesečinom

tvoja kosa je zlatna šipka

kojom podižeš zvijezde

svakonoćno u Mliječnu stazu

predajem romantiku u zavežljaj

neuglednom potepuhu s riječnih obala

ti ne cijeniš prosjačke riječi

tvoje srce je tamna ulica

po kojoj zveckaju oštri noževi

ritam kiše bubnja u sljepoočici

u terminalnoj fazi

riječi prolaze samrtničku agoniju

čekam palac s galerije

pod kandžom lava

gori tjeme iskrvavljena poniženja

ne radujem ti se više

sad si rana koja gori

u barutnom plamenu

moj ledeni kraj je stećak

težak spoznajni moment

ne vrijeđaju me slonovi

što plešu na mojim koljenima

zaglavljeno slovo u postprodukciji

titrava crtica na ekranu

prenaglašeno odbijanje uvažavanjem

tako sam te sebično držao za sebe

etiketa neprolazne odanosti

što nas briše kao ljude?

pretvrda kora na zglobu vremena

zavarava refleksiju potrošenosti

na ulaštenom srebru

ponuđen je odsjaj vedrine

kao da oku možeš narediti da ne suzi

ako se i dogodi kemijsko zatajenje

negdje između hipofize i amigdale

usjeći će se izrezano more

tek toliko da udara

o podsvijest…

Rab, 13.9.2010.



Kontinent

Otkrio sam kontinent u sebi

izazvan lavom slio se u ocean

onaj u kojem crveno nebo gasi žeđ

na njemu tek jedan kaktus

i nemarno prebačena košulja djetinjstva

nedostaje vodeni zmaj

onaj što kopnu daje obalu

mala zrnca crvenog neba

hrane moje bešćutno kopno

kad bih dobio oči u sebi

gledao bih zalazak kopna

jer ono zalazi pod moja pluća

ocean ne stoji u košari

usprkos svima teče u nebo

nebo je smeđe od sunca

dok pjevam bez ošita

kopno se trese i iznova umire

ono drhti na crvenim zvijezdama

nekom nepravdom nestali su ljudi

sad žile ceste i koračaju vjetrovi

ako me posoli ljubav crvenih jabuka

kopno će svijetliti kao njene oči

one kojima kaplje mastan osmijeh

i budi lavu u oceanu

trebat ću veće kopno

da po njemu putuju roza romobili

gonjeni njenim pozlaćenim prstima

teško je kontinentu biti sam

kad bi se rodio vodeni zmaj

ugasio bi vatru crvenog neba

i rigao ljude na ušančeni kaktus

na rukavu košulje, djetinjstva

las kose s posljednje uspavanke

trebam veliko oko umjesto pupka

na pupku su virovi oceana

ako se sljube kontinent i nebo

ocean će rađati mirise čempresa

dok se ljuljaju zvijezde na resici glasnica

vulkani gutaju lavu, nečuveno

ne postoji sinergija s kopnom

što su njene oči dalje

to je ocean sve veći

iz smeđe kože svemira

vidi se svjetlost kontinenta

je l' to ljubav zapalila nebo

ili je crveno od kapaka pod Suncem…

Rab, 6.9.2010.