Zagrebe, Tebi

Probudi me smilje

usred zagrebačke jeseni

miriše otok s prozora

zamagljenog

gdje si, ljepotice s mora

tišinu tvojih njedara

zapljuskuju ruke umjetnika

maslina na raspelu

plače o ljetu

i brazdi vesla

koje slijedi lignje

Zagrebe, Tebi

hode boje sunčane

znaš li što je ljubav

u kaplji crvena vina

otisnut poljubac večernji

u kojem mjesečina

srebri zidine Raba

eno i nas

u zrcalu ljepote

u refleksiji dviju obala

okrunjene misli umjetnika

brode tramvajskom prugom

otvori nam dušu svojim vratima

gle, izvor čiste vode

lije iz ruku kamenih

okrijepi se i nasmiješi

to ljubavnici zbore kistom

i njišu se breze nad gradom

u naručju Tvome

Rab sniva verse

Zagrebe, Tebi

mirisno smilje

umiva lice

lijepo je, jer

postojimo jedno

za drugo...

Rab,          29.4.2013.

Miris cijanida

Odgonetni me

prostodušna lajavost

znaš da ne grizem

zavučen pod poplun

čekam da me smlavi

južina s tisuću pitanja

šutim i ne vidim

žalopojka loze

potkraćenih udova

sprema se na

rađanje

htio bih da mi

proljeće oduzme

zjenice

slijepi se vesele

ljubavi

kraj malenih lijeha

rastu tragovi mačaka

danas sam vjernik

više nego obično

ljudi se boje križa

strepe da bi mogao

biti istinit

ne bojim se puta

moj život

nije omeđen

cestama

zborovi pjevaju

izvan mene

aura dolijeva

ulje na vatru

kad izgorim

miris cijanida

hranit će koštice

marelice

sve za osmijeh

razrezanog kruha

prekrižim se

samo da dokažem

da nisam

praznovjeran...

Rab,       27.4.2013.

Ljubav

Ljubav krajičkom oka

promatra svijet

zamišljam njen pun pogled

voljeti je prostranstvo

sve teže prepoznajem

razliku između kava

sunčan dan može

poljubiti djevojku

sa psom u ruci

ugasio sam grad

sad solarno

punimo baterije

na odlasku, nekim čudom

nedostajat će mi

nepoznati ljudi

ljubav stanuje

pod grudima

žene s trbuhom

prošlo proljeće

pronašao ju je muškarac

sa žutim džemperom

sada zajedno putuju životom

ljubav se smiješi njihovim očima

moram žmiriti

možda je zarazno

do sad sam ljubav odijevao

stihovima

sve je izglednije

da će netom pridošli par

u kafiću

iznajmiti stan pod grudima

ljubav jednostavno voli

komforne situacije

gle, ako ti nedostaje netko

u sunčanom danu

terase udomljuju

osamljena srca...

Zagreb,         18.4.2013.

Kromirane ruke

Sunčana strana

nosi plavu kosu

i goruću cigaretu,

na bezbroj uleta

odgovara smiješkom

čuva torbu na koljenima

i uvijek ima neku temu

spremljenu za prazan hod

s druge strane

moje lice je u sjeni

kromiranih ruku

s ponekim padežom

na sniženju

između nas cesta

privremeni razdor

očekivanja

kad ne pada kiša

onda gorim

dovoljno za produžiti

pogled do mora

na suncu se parovi

vode za ruku

ako se netko i izgubi

slijepa ljubav

poznaje put,

na sunčanoj strani

blješte prozori

nepoznata žena

nosi sunce na licu

ako se pomakne

ono bi moglo pasti

na tendu

bez obzira

na kvalitetu kave

terase su pune

i moje kromirane ruke

mogu tako sjati

samo treba znati

na vrijeme

promijeniti

stranu...

Zagreb,         8.4.2013.