Bijeg

Važem svjetlost

polovica lica u danu

polovica u samoći

može li se napola

nasmiješiti prolaznicima

ljudi gledaju u pod

propuštajući najbitnije

u izlogu nasuprot

lutke nose odijela

danas moraš biti plastičan

da bi se dobro odjenuo

crvenokosa žena s mobitelom

u živom razgovoru

srećom, svatko gleda

svoja posla

ti ne mariš za tehnikom

i ne nosiš skupu odjeću

za pravi osmijeh ne trebaju

razvikane marke

želim svjetlost na cijelom

licu

negdje u zgradi buše rupe

samo da ne dođu do moga srca

u mom doručku tvoj je ručak

vjerojatno ni ne slutiš

no naučio sam prolaziti

kroz zidove

noć je ispunjena tobom

kad ne mogu zaspati

pustim se sjesti na

hladnu klupu i sviram

tihi zvuk gitare

kraj zatvorenih zgrada

ljudi kao da sebe čuvaju

da ne bi pobjegli

moje lice rosi

zagrebačka jesen

noćas sam pobjegao sebi

i sad lutam dok ne zaboravim

školjku iz koje sam izašao

jesi li još na plaži

želim taj zalazak

s tobom...

Zagreb,                6.11.2012.