Duga noć diše u meni
grče se minute na krevetu
da mi je jutrom
dotaknuti tvoje ruke
što lelujaju u nepoznato
noćas sam budio se s tobom
ustajao pred kišu
i otvarao prozore
spavaš li otvorenih očiju
ovaj kontinent se utapa
u vlastitoj jalovosti
dobro je, na vrijeme si
dotakla spasonosne obzore
ako ti kažem da je dan lijep
usprkos namrštenim licima
vjeruj, to je zbog tebe
izbjegavam virtualne tužaljke
skršile me boli, tuga i bezličnost
ljudi su sami na ovom
prepunom planetu
gladni kraj obilja
nezaposleni u svom robijanju
najradije bih da se isključim
od svega
jer stvarnost ne piše statuse
a gorčina ostaje vezana
za opskurne domove
gdje si ti
tamo gdje djeca nalaze sreću
u čaši vode
tko onda ima pravo biti
tužan
dignut ću rolete i
uživati u danu
dnevno svjetlo još
ne oporezuju
da, sretan sam zbog tebe
iako je utihnula pjesma
cvrčaka
svakodnevno se budim s tobom
vjerojatno ni ne znaš
a ipak se smiješiš jer
osjećaš...
Zagreb, 8.11.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar