Kao i uvijek
kad se Zagreb
zavuče u pluća
otpijem gutljaj
kave
i čekam da se
na satu poklope
kazaljke
dok sekunde
guraju vrijeme
prema podnevu
gledam kroz
prozor
i vidim te;
voda i vatra,
zemlja i zrak,
postaješ
nadnaravna
kap rose na
prozoru
nemoj nestati
kad si mi
ovako blizu
more je u
zagrljaju
bršljana
i ti si
djevičansko
jutro što
pjeva
s pticama...
Zagreb, 20.11.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar