Za sobom...

Kad se vratim

zarezi će nadopunjavati

točke

u beskrajnom loopu

vrtjet ću glasove

smrskanih patuljaka

u našem vrtu

nedostaju stope

očinske figure

život igra šah

preferira crne figure

otrijeznit ću tugu

ne volim svilu

na podočnjacima

posađene rajčice

streme k nebu

na oduševljenje samoće

ugravirao sam

vrijeme buđenja

sad sam spreman

otići

negdje me čekaj

jer tobom

palim svjetla

za sobom...

Rab,          24.10.2014.

vječni san

Jutro se

utoplilo oblacima

jedan kupač

raširio krila

pao je snijeg na more

i odnosi ribu u ustima

do večeri

svi ćemo zaboraviti

na podne,

a podne,

nekim skromnim trenutkom,

puni grudi

otoku

sad obojica

dišemo punim plućima

kao da smo se

tek rodili s                                                 

otkucajem zvona

putuje li Rab sa mnom,

 ili to svijeća

dogorijeva na ruci

umorna putnika

pjevaju ptice,

 još sam dovoljno sretan

da čujem ljepotu

budim se

sanjajući o tebi

neke snove

nikako ne smiješ prekidati

vrijedni su

vječnog sna...

Rab,                      7.10.2014.