Utihnuo sam,
nasred ulice,
pred kafićem
par raširenih ljestava
izbjegavaju ih
navodno donose
nesreću
ako prođeš ispod
njih
majstor popravlja
rasvjetu u rano
jutro
koliko je važno
da kafić ima ime
ponekad mi se
čini da smo
zaboravili vlastita
imena dok pamtimo
nazive kafića i pića
toplo je
ne tako kao kod
tebe
sinoć, dok sam
ti ljubio rame
pahulje su padale
na moje usne
to je tako
kad osjetim tvoju
nježnost
u pola bijela dana
svijetli ime kafića
a naše kave mirišu
na daljinu
pomiješane poljupcima
što se
traže...
Zagreb, 27.11.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar