Dodir

Rasuo se pijesak, stanu ljeto, 

razlile se kiše u kose njene, 

sve bih joj dao, sve što mi je sveto, 

i misli svoje vruće, zabranjene. 

U dahu sam pio kamene suze, 

i tihu jeku što utrobom ječi, 

niz trešnju krutu ispod njene bluze, 

moje će usne ko rijeka teći. 

Žarom sam pao u rastvoren cvijet, 

u ružu nježnu, tajanstveni svijet, 

izgubljen vojnik u sebi je plak'o. 

Dodirnuti dvore u rajskome vrtu,

vezati more na nebeskome rtu, 

i munjom sijevat kad sam je tak'o. 

Rab, 29.7.2014.

Poljupci

Lijepa si, i prihvati se takvom, 

vidi sve što i ja vidim u tebi, 

na povjetarcu bezbrižnom i lakom, 

u božjem otajstvu, u praizvedbi. 

Tebi ni do koljena druge nisu, 

zagrli me nježno, prepusti slutnji, 

a slutnje su cvijeće u mirisu, 

kom darujem se vodeć' se u šutnji. 

Bezbrižna budi, sadašnjost je naša,

u suzvučju Njega, tog orguljaša, 

gdje anđeli svjetlost nad nama krile. 

Ljepotice moja, ostvari snove, 

ko val u valu titraji sad plove, 

u poljupce meke, mekše od svile.

Rab, 28.7.2014.

Strast

Samo da svijet ne potone do dna, 

ko žitka smjesa jantara tvrdne dan, 

moje si nebo otrgnuto od sna, 

osjećaj noći što u meni sve zna. 

Piši mi dušo, da ne težim mraku, 

uzdigni srce da osovim meki stih, 

mi smo tek duga nastala u zraku, 

usprkos kiši, da, i usprkos njih. 

Oblak se njiše nad vulkanom sreće, 

budi se smiješak, moje proljeće, 

ti diraš vrijeme za tren me imaš. 

Sekundu strasti koju svemir časti, 

za tebe će zvijezde rojem pasti, 

sve stane dok tim pogledom me diraš. 

Rab, 27.7.2014.

Beskraj

Poetično te ljubim mjesečino, 
palim planktone da vidim mora trak, 
ostavi me tmino ti pomrčino, 
što u meni gušiš utisnuti zrak. 

Na mojem tijelu ptice se goste, 
sudbom što se mrvi da pretegne čas,
o nježnosti moje, haljine proste,
moj dodir je dašak što pomaknu vlas.

U nebeskoj pučini ostavljen trag,
hrabri me zvijezda ko prijatelj drag,
toliko te želim da prsnut ću sad.

A žalosne stijene isprana sprud,
vuče me struja i mijenja mi ćud,
gdje tone u beskraj sav nakupljen jad.

Rab, 24.7.2014.

Lijek

Čekaj da razbudim ulice nota, 

susrećem na trgu zvuk violine, 

podne je okusa pitkog merlota, 

naša su srca u srcu praline. 

Molim za grijeh, ponudi mi nebo, 

zatvaram oči i diram ti grudi, 

ti si moj šećer, moj mili placebo, 

od tebe žeđam, za tobom se žudi. 

O moja sjeno dotakni joj sjenu, 

tu konturu u hodu zamišljenu, 

da zlatnom suncu sebično je sažmem. 

Pa da nebo nakrivi se smiješkom, 

u svom tonu, fakinskom i kicoškom, 

da kapljom vina ko lijek te uzmem. 

Rab, 23.7.2014.

San

Noćas kad te usnem ne boj se reći,

gdje cjelov čuvaš dok tražim tvoj uzdah,

svi mostovi moji na te će leći,

tebi se dajem, za tebe se predah.

Ziđu me kapi u jesenskom ruhu,

a ljeto još nosi sunce u kosi,

moj sonetni nemir tek žar u uhu,

što glasa išće i ljubavi prosi.

Nevoljo moja, moj tirkizni versu,

nek' mi u snove ptice poj donesu,

da oživim srce, nek' u meni gori.

I letjet će leptiri u očima,

i igrat ću se svojim riječima,

dok javom lik tvoj meni se ne stvori.

Rab,                               22.7.2014.  

Blagoslov

Moja si, dok vrište noći osame,
pogledaj, krevet se pjeni u tami,
veži me o križ iznad moje jame,
prokleto smo čisti, naiskap sami.

Voliš me u boli, u srcu gajiš,
žudiš moje usne, jeca sirena,
u očima mojim ti vazda sjajiš,
ljubavi slatka neizgovorena.

Usadi mi more na križ studeni,
ostavi pjesmu da me jutrom budi,
jer mi ko otok u čas razdvojeni.

Usadi mi nebo da munjom kudi,
utisni cjelov, strašću opijeni,
u blagoslovu božjem nek sve rudi.

Rab, 20.7.2014.

Poeta

Da se utopim u beskraju duše,
tko sam, tek putnik što se smrti smije,
dvije riječi što se tintom guše,
istina se žarnim pogledom krije.

Pa kad me rese stihovi o muzi,
gdje je beskraj na razlivenom moru,
bit ću joj kiša i melem u tuzi,
i cvrčaka pjesma u ljetnome zboru.

Moje su niti mreža što se plete,
u stihove nježne gradit ću svoj dom,
usne mi njene ko lahor dolete.

Reci mi, reci, o reci mi svijete,
ne kradi mi pjesmu što srcu je lom,
sve su to slutnje u dahu poete.

Rab, 19.7.2014.

Ruke vremena

Mali smo,
toliko mali 
da nam viri 
veliko srce
zatrči se prema suncu,
kao i svi anđeli 
i ti ćeš sjajiti 
svojom dušom
lijepo je biti 
svemir u nečijim očima, 
tad su i crne rupe 
tek male tufnice 
na beskrajnoj haljini
tu sam 
na obzoru 
plavetne strune 
titraju u dahu 
postali smo igra 
u plesu dupina 
pod Velikim medvjedom 
zrak je plamen 
u plućima, 
viri nam srce 
mjedeni otkucaji 
usporavaju
trag mene 
zasjenile su 
ruke vremena... 

Rab, 17.7.2014.

Trava

Sabio sam nebo
u ledenu kocku
završio podne
s čašom čaja
opet su otkrili
tvoje nedostajanje
na mramornom oblaku
plutaju mravi
savršen osjećaj
za prostor
izgubljen sam
u potrazi za tobom
vrijeme je džungla
sekunde su lijane
urličem na sebe
želim ukrotiti bijes
kad me nitko ne čuje
pjevam vlatima trave
želim biti dobar
s budućim domaćinom
kad postanem zelena
razbarušena griva
pjevat ću i ja
o mjesečini u
kostima...

Rab, 7.7.2014.

Obratno

Zagrljene svijeće tope se na dlanu
u voštanoj skulpturi tražim krila
dan mi ostavlja znakove u oblacima
molim se šutnjom za prelazak
izgubio sam šarenilo na majici
na vrhovima prstiju šulja se nespokoj
čim zatvorim oči vidjet ću tamu
poraženi osmijeh boji se pjevati
otkad sam otišao s jutrom
u ponoći odbrojavam otkucaje srca
težak sam za razgovore
ljudi ne poznaju moje granice
svatovska tišina na Božjem nepcu
blagoslovljen sam dužim životom
kad zbrojim svoje prečace
sve je odavno trebalo biti obratno
da je, i Ti bi se danas
pitao isto...

Rab, 2.7.2014.