Novačenje

Brod od stiropora

novači mrave

zaobljeno more

pod automobilom

razgrađujem ovisnost

urušavaju se putovi

domaćinska atmosfera

usred havarije

zgrbljeni golubovi

ne podnose deve

plamte znakovi

sjedinjene obveze

na barskom stolcu

koliko slobode ima

pas na lancu

mobiteli na povodcima

sitniš u ruci konzumenta

plaćamo stvarnost

da bi otplovili

nesigurnom skelom

ostaje činjenica

da i u mraku

sjene

postoje

žderu se tminom

dok tijelo

preskače

Kineski zid

na obrvi

orošenog lica...

Zagreb,          31.1.2013.

Pustopoljina

Ne odvodi me u suha polja

gdje krijesnice pale travu

izgubio sam svijest

nad pučinom tmine

pogaženih ruku i

posađenih misli koje kopne

svi se zavjetuju na sreću

ona je poput švore u celibatu

grm kadulje u pustopoljini

traže se obnevidjeli

kleči dan na zrnu kukuruza

dotrajala potleušica čeka

na lastavice

zazidani vrabac postao

je grb pohlepnosti

izdvojeno, kao suvišak

paperje mladog orla

kad poleti čovjek

ptice ostaju u čudu

ne odvodi me u suha polja

još samo kaktusi

cvjetaju pustopoljnim suzama

otvori te prozore

zrak miriše na nemoć

a nemoć ne može nauditi

svjetlosti što dolazi...

Zagreb,                   30.1.2013.

Šutjeti naglas

Naslonjen na orahovu ljusku

ne mogu dohvatiti sunce

uz mene plivaju potočnice

zaustavljeno more

nemoćno traži putovnicu

dok obale izbrijavaju

riblju krljušt

na mom licu svjetlucaju

ljuske

nemoćno pod prozorom

strugotine snijega

razvijaju bijele zastave

prekasno, luke su

zatvorile vrata

jednom kad ugasiš srce

i iskuješ mač

kamen će ga čuvati

u svome ždrijelu

mislio sam potiho

naglas šutio

sad krunama hrane

dvorske lude

polako, dok sunce

zapinje na peti

vojničke čizme

more krijumčari

svoje tijelo

u moje zjenice...

Zagreb,      29.1.2013.

Stalni postav

Lazar je imao sreće

danas ih više odustaje

nego što ustaje

odraz ženskog lica

briše smrznuto staklo

padaju sjene po ulici

Zagreb je bijela kava

sa šlagom

srca su na testiranju

u zabačenom kutu oka

nižu se slike prošlosti

zjenice imaju

''Noć muzeja''

među eksponatima

prašnjavi svici sjećanja

ako netko i navrati

shvatiti moju izložbu

odagnat će ga hladnoća

s kojom zima

reže noć na pravilne šnite

u centru zanimanja

prazna kocka pod

elektronskom zaštitom

tupo zagledan u sebe

tražim svog kustosa

možda mi objasni

simboliku neurezanog

pisma u kamenu

do jutra, sve će

biti jasno

u prospektu piše

''stalni postav''

do isteka

zaliha...

Zagreb,          26.1.2013.

Oprostite prijatelji

Golublji par na kutiji od klime

podnevno sunce brazgotini snijeg

smirile su se kiše

okopnio je zagrljaj nogostupa i stepenica

radio bez milosti teleportira

moju dušu na verandu

''Tonka'' se provlači Oliverovom sjetom

oprostite prijatelji, ali za tu pjesmu

treba imati dušu

već čujem Hrvoja kako prebire žice

moja ljeta se broje pogođenim strunama

u hladnoći koja sijeva Zagrebom

Rab baštini moje osmjehe

jednom, kad rijeke preplave

zlatna slova u mramoru

neko dijete možda i zapjeva

uspavanku maestrala

grad još uvijek nosi bijelu čipku  

bojažljiva nevjesta s prstenom na ruci

oprostite prijatelji, danas bih htio

da gitara plače za mene

onako nježno poput cvatnje cvijeta

nekoć su ulice disale ružama

davno je nestao trešnjin cvijet

zbrajaju me ljepote zalazaka

tješe me pjesme

note koje daju život mojim riječima

ljudi koji poznaju u dušu

u dimu duhana, u gutljaju vina

dopuštam voljenima da me rastaču

oni znaju dodirnuti strunama

pa kad se susretnemo pod granom čempresa

u toplom krilu otoka

svi put'i postanu na korak

izbriše se tuga i taj plač gitare

rascvjeta se poput oleandra

samo se barka jedvice ziba

vezana uz pustu rivu

na kojoj zime ostavljaju

tek rođenu djecu

te vjetrove Velebitske...

Zagreb,                     25.1.2013.