Otok je vezan za brod
željan je novih mjesta
no brodovi ne vole
da ih se veže zauvijek,
na poplavljenoj rivi
jugo korača prema Gradu
gdje su se skrile mačke
nebo je progutalo more
sada cipli lete ulicama
na drugom kraju kugle
čeka napušteni vez
je li Rab putnik
koji donosi sreću neznancima
kad se povuče more
Grad će udahnuti nebo
nikad neću saznati
kako otok diše zimi
umotan u buru
skinuo je šminku s lica
ljube ga oni što zapravo vole
dok brodovi bježe iz luke
Rab postaje otok-putnik
putuj sa mnom, šapćem mu
ima jedno mjesto
u kojem ljudi plešu na kiši
daleko od nas
a dovoljno blizu
da otplivamo
u smiraju dana
kad osvanemo u mirnom oceanu
već će nas netko uzeti za ruku
dajući nam do znanja
da smo na pravom mjestu
daleko od nas
a napokon mi...
Zagreb, 3.11.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar