Otkucaj dana

Poljubim te stihom
nije važno što nemamo rime
ujutro, kad me pogledaš
bit ću tek mjesto s datumom
sa šumom mora, s pjesmom ptica
i tri točke što slijede
još jedan otkucaj dana... 

                               Zagreb, 30.5.2016.

Sažimanje

Ostanu najhrabriji
oni kojima noć tek je plašt
ostane tišina
onima kojima molitva je
dah u boli
ostane ljubav
onima kojima dan je more
u kom vjetrovi mrse svoje riječi
valovima
ostajem u tebi
ako ne tražiš više od toga
što može sudbina dati
ostajem poljubac
ako istina još uvijek
bridi na tvojim usnama
ostajem laž
ako je moje postojanje
bilo bezvrijedno u tvom
vremenu... 

                                 Zagreb, 28.5.2016.

Što je ljubav?

Što je tebi ljubav?
upita netko,
a ljubav je više
od razasutih riječi
i prava se ljubav
doživi rijetko
i trajno povjerenje
najteže je steći,
što je tebi ljubav
na pitanje prešuti
jer sve što odgovoriš
prije moraš srcem čuti,
što je ljubav,
to nije ljepota u dahu
to nadnaravna je hrabrost
s predanjem i u strahu,
što jest ljubav
to nije trk u zoru
ljubav je sunce
sa zalaskom u moru. 

Zagreb, 24.5.2016.

Ženo

Tebe,

kroz Gospodina spoznah,

u dahu veličanstvenih oluja,

u grudi zemlje što od postanka daje život.
Rađaš me, ženo, s blagoslovom u očima,

tažiš me mlijekom, pereš suzama,

a nitko, nitko da dotakne Tvoju snagu u boli,

Tvoje prostranstvo u Ljubavi,

Tvoju mekoću u sućutnosti.
Ženo, nema muškarca da Ti dostaje u zahvalnosti,
da Ti pokloni svoju poniznost lišenu orlovskih visina,
a tako smo maleni pred Tobom,

tako je slana praznina kad te nema i šume gore od jeka i nebo hlapi na rukama bespomoćnosti,
Ženo,

kad sam Ti rekao hvala,
kad sam Ti rekao oprosti prije nego što si ranama zaklanjala oči,
kad sam Ti rekao molim prije no što si mi posvetila život srcem danim?
Zagrli me majčinski, zagrli me vjerenice nade i dopusti da legnem na Tvoje skute,
Ženo, o Ženo što se lomiš poput kruha i krvariš kao vino nad zatvorenim knjigama,
o Ti Svjetlo kojim vidim,
o Ti cvijete zarad kojeg snujem,

o Ti molitvo kojom otkupljujem svoje grijehe,

ne daj, ne daj da se vratim u ozeble kosti,
i oprosti,
oprosti na svoj našoj

svakodnevnoj oporosti.

Zagreb,  23.5.2016.

Gladno srce

I nigdje je negdje
negdje je više
i više je od svega
jer sve je nedostižno
a opet, kad nedostižno
upije prvu zraku svjetla
nigdje postaje svagdje
i Riječ je kruh što hrani
gladno srce kojem san
natapa dušu zagrljajem
buđenja... 

                             Zagreb, 22.5.2016.

Prilika

U tvojoj samoći
moja samoća traži
ples u noći
u tvom glasu
moj glas traži
notu ozdravljenja
u tvom strahu
moj strah traži
priliku za hrabrost... 

               Zagreb, 18.5.2016.