Volim te kao što sam te volio
onomad dok je mirisalo na pečeno
kestenje
a uboga starica bješe u
Tkalčičevoj
s pušlekom nekog cvijeća,
smrznutih ruku
volim te, baš onako kako si me
gledala
dok je auto klizio niz brijeg, a
moji prsti
lutali tvojim nježnim toplim
dlanom
bio je četvrtak, potpuno nevažan
dan za svijet
ja sam poprimao obličje muškarca,
ti si bila
savršena žena, volim te, volim
te, volim te
dok mi nepoznatom nudiš zalogaj
sladoleda
a prekrižene noge otkrivaju
savršena bedra
smiješ se i tu si, satkana od
ljepote i jutarnjih svitanja
volim te dok me držiš za rame i
ponosno koračaš
a moje je rame planina pod kojom
se skrivaš
volim te, dok se plašiš svojih
osjećaja i plačeš u noći
volim te na trgu, u prolazu, u
čaši čaja od jasmina
kad me gledaš s požudom, kad me gledaš
majčinski,
kad me grliš sestrinski...volim
te, dok se nižu slike
nekog dječjeg filma, dok ti pleše
vilica, dok slušam
kako žvačeš pohane jabuke, dok mi
masiraš ruku
i ljubiš sljepoočicu, volim te
dok si ti, dok si buđenje
dok si poslana od samog Boga,
volim te dok te mogu voljeti
s anđelom na krilu, titranjem
zavjesa u vrućem proljetnom danu
oprosti mi, oprosti mi jer si mi
sve, jer si
mali graciozni zvrk na mom
srcu...
Zagreb,
