Samoća

Samoća je

tirkizno more u

ruci

val u kamenu

cvrčak na grani

deset zrnaca kave

dijeta na papiru

cigareta u pepeljari

potrošen akumulator

pas s tužnim očima

jedna vilica u tanjuru

otvorena boca jogurta

u hladnjaku

poker na Facebooku

namrvljen kruh

šutnja pred televizorom

ustajanje prije alarma

budilice

samoća je nešto

što ne dijeli krišku

čokolade

uranja u more

i svijetli planktonima

samoća je večer

prepuna zvijezda

jedna gitara

i zalutala krijesnica

zujanje komarca

barka u noći

ćuk na banderi

ugašeno svjetlo

tableta protiv žgaravice

par papuča

pod krevetom...

Rab,              29.6.2013.

Gnijezdo

Razlomljen kruh,

pod zvonikom

djeca se igraju skrivača

donedavno more je

znalo moje ruke

gušter na omči korova

prošlost ispija

sunce na čaši

dok se hlade ulice

nestali koraci

postaju suveniri

rasprodanoj kiši

slijedi me lastavica

dijelimo gnijezdo

moja krila ne mogu

dorasti njenoj želji

uvenuo je otok

sad crvena zemlja

raste iz suhozida

razlomljen kruh

prekrižene stube

dotaknem li Rab

na mojim prstima

ostat će zlatna prašina

kojom gitare sipe

zagubljene pjesme,

uspinju se zvonici

pod nebom križ

poda mnom friž,

zazidano lastavičje

gnijezdo...

Rab,              24.6.2013.

Nigdje

Drhtao sam od sunca

gorio od oblaka

moje more je plaho

i živi od uspomena

grize me sadašnjost

ta starica umornih ruku

što me nosi

preko pučine

ne želim nigdje

u zavežljaju pjesama

riječi se mrve

u krilo nedohvatnih

ljubavnica

želim valove

da obljube njenu

kosu

a ona sklupčana

leži čekajući

moja snoviđenja

tako smo različiti

utonuo bih u

sebe i izranjao

sedefe,  

ne čekaj me

to vrijeme više

ne postoji

ostaju otrgnuti

ružmarin i

zagubljen plač

djeteta,

u trajektnoj luci

pjenušav trag

odlazaka,

pjevaju čempresi

dok čekaju

pun Mjesec,

u oseci i plimi

moje srce kuca

lažinom na žalu...

Rab,      22.6.2013.