četvrtak, 23. travnja 2015.

Polje ljubavi



Veliki maslačak,
poput sladoleda od vanilije,
raste u srcu majke,
na polju ljubavi, anđeli poput leptira, šarene cvjetove mašte, zanesena djevojčica slika, nad njome, u bjelini, razlijeva se glas brižnosti, pod roza Suncem, strune titraju prstima, gledaju se maslačak i djevojčica, zagrljeni, jači su od vjetra što im razbaruši kose, kad narastu, polje ljubavi, darivat će ih žutim osmjesima, a majka, čekat će nove maslačke u rukovetu duše...

                                         Zagreb, 23.4.2015.

ponedjeljak, 13. travnja 2015.

Tamna tvar

Bez tebe
tek sam blijeda kopija
pjesnika,
vjetar što kuca
na prozor,
prag rastočen
od ulazaka,
bez tebe
tek sam
odbljesak farova
zalutala automobila,
 potišteno dijete
željno toplog dodira,
bez tebe sam
hladan štednjak
i ostavljena ljuljačka,
šarena lopta na travnjaku,
bezazlena šala
što se
otapa u samotnom jutru
iz kojeg
grad
niče poput
kule u pijesku,
laka ti noć
dok se bude
mirisi kruha
i ježevi piju
mlijeko s ulica,
laka ti noć
i sanjaj pjesnika
i tri bijela cvijeta
utkana u podne jednog dana,
potpuno običnog
s prstenom vjerenim za planet,
tamo gdje svijet
graniči sa svemirom,
tamo
gdje bez tebe postajem
tamna tvar,
nerazriješena zagonetka...

Zagreb,                  13.4.2015. 

utorak, 7. travnja 2015.

Kolač

Jedrile su tvoje ruke duž lista,
granale se naše usne na vjetru,
a što dogodi se nama odista,
u potresu, ljubavnom epicentru?

Izgubljen mornar sad taži žeđ morem,
pomračeno sluti da se utapa,
ne želim ruho da ga vinom sperem,
u krvi jetkoj što gorki gutljaj stapa.

Ranjene zvijezde noći se plaše,
ruke su čiste od ljubavi naše,
podaj mi otok gdje sirene plaču.

O ljubavi muškarac pjeva ženi,
o istini slatkoj, sad uspomeni,
o životu, tom predivnom kolaču!

Zagreb,                                  7.4.2015.

ponedjeljak, 6. travnja 2015.

Hvala Ti za Ljubav

U Tvom sunčanom danu
ostaci čašćenja
a čast se izgubi
poput sjene u mraku
koliko smo dostojni
da molimo milost
a ne znamo ju dati
jednom sam Te molio
za ljubav, tu ljubav
što se rađa u proljetnom
cvijetu, na baršunastom podnevu
čovjek je slijepo biće
što progleda u tuzi
i osjeti breme tek kad
ga sam nosi
bojim se, a pun sam nade
nadohvat, na očigled
rasteš pred nama
sveprisutan u čudima
a vidi nas, kako smo sitni
i umišljeni
kao da je svemir
manji od našeg dlana
oprosti, hvala Ti za Ljubav
za sve prepoznato
za sve previđeno
jer znam
Ti uvijek nanovo praštaš
i daješ priliku iznova...

Zagreb, 6.4.2014.

petak, 3. travnja 2015.

Cvat japanske trešnje

Uhvatio sam modrinu
razapeo oblake da se suše
dosta mi je kiše
u mojoj staklenci
sa zrnom soli
htio bih razumjeti
zašto ptice
drhte od pjesme valova
htio bih      
svoje plavetnilo
pomiješati u smeđe more
dobrote
u finu, gustu slatkoću
topline
na raskrižju
gdje počinju rastanci
ostavljen je šešir
za prošnju nove nade
ako zaspem na vrijeme
htio bih se probuditi
s vjetrom u krilima
tako da mogu čekati
na uzvraćeno putovanje
jer ovo proljeće
ima cvat japanske trešnje
ljepotu magnolije
i otuđenost pjesničku
na skutu dana kojeg lome
boje prizme...

Zagreb,                  3.4.2015.

Strah od sna

Bojim se Zaspati Jer bih te Sanjao A opet Ako te Ne sanjam Kao da i Nisam Spavao...            Zagreb, 6.3.2018.