petak, 20. lipnja 2014.

Reprogramiranje

Gležanj u vezanom stihu
ruke biraju slobodan stolac
treba odmoriti sudbinu
na pročelju kuće
lica se miješaju s lakom
polovnog automobila
vjerujem u početak
kraj neću doživjeti
stapaju se sjene
preda mnom raste zid
zalijevaju ga ciglama
ako dođe do kiše
gacat će imena
u razmočenom svitanju
na autobusnoj stanici
čeka me otisnut raspored
život je programirana satnica
nitko nije ukalkulirao
da mi se baš danas
ne jedu oktanske knedle
htio bih se smrviti
u nježnu šaku prolaznosti
pa kad povuče propuh
znam da ćemo se negdje
pomiješati u pjesmu...

Rab, 20.6.2014.

nedjelja, 15. lipnja 2014.

U dahu

Plemenita daljina
raskorak proljeća i ljeta
odmara loza u buri
nevin osmijeh djeteta
suze klize niz kosti
duboko smo u sebi
prazan stolac gosti se
prašinom ...ne prekidaj
molitvu nad raširenim
krilima, sanjamo povratak
gladan sam riječi
žedan glasa
umoran od prostranstva
gdje to svjetovi
spajaju usne i ljube
Istinu bezrezervno
more pjeva drugi glas
djeca su prerasla
plićake
sad, kad pomisle na
ljubav
boje se da ju ne izgube
u dahu...

Rab, 15.6.2014.

subota, 7. lipnja 2014.

Odsutni

Jesi li za pivo
vruće je u nesanici
more koluta očima
na plaži betonska grimasa
dugo te nije bilo
u prolazu, kraj sjećanja
ostaje parkiran smotuljak ljubavi
vlakovi stoje u travi
ljudi su sve naporniji
svi mi želimo biti nekome
uzor, a ti, ti si vjerovao u
dobro osmišljen recept
kako smo pametni i
predani u prosipanju mudrosti
željni da poput kolomaza
ostavimo trag na škripavim
vratima prolaznosti
nisi se opterećivao s time
sad bi upalio TV i sočno opsovao
ne brini, oni ne znaju da si otišao
navijači nestaju među kockicama
srećom, ponos i novac ne idu zajedno
u našoj ljubavi, naprotiv
ti si sad siromah bez ovozemaljskih vrijednosti
vruće je u nesanici
Brazil skuplja kredite naivnih
ništa nas ne čeka
tek gajba pive i urlik
s tribine permanentno odsutnih...

Rab, 7.6.2014.

Strah od sna

Bojim se Zaspati Jer bih te Sanjao A opet Ako te Ne sanjam Kao da i Nisam Spavao...            Zagreb, 6.3.2018.