Sada

Ne odričem te se ni u toj kiši,

kad uspomene rominjaju staklom,

ako me život sve radosti liši,

još me drži dodir pod ovom cakl'om.

Ne odričem te se jer si anđeo,

slatka bol što otpija mi dan po dan,

i sve sam tajne pred tobom raspleo,

još sam plavi kamen u pustinji znan.

O anđele što rupcem brišeš krivnju,

ne gasi u meni snažnu buktinju,

u morskoj pjeni rađat će se nada.

Ti što suze mi poljupcima brojiš,

zar strahom svijeta nada mnom dvojiš,

zaboravljajuć' užitku u sada.

Zagreb,                         21.1.2015.

Sluga

More je čekalo da se zagrlimo,

večer je čekala moje drhtaje,

jedno drugom da odvažno pohrlimo,

trenutak u kom sve nam nedostaje.

Nedostaje nebo da spere kišom,

sol života utrljanu u rane,

a ja te žudim dok te gledam krišom,

istina je jutro što suzom svane.

Toliko te ćutim u tom svanuću,

u čuvstvu tome, u tome pregnuću,

da bih okove rastrgao tugom.

A ljubav traži Izvor u prošlosti,

u toj nepreglednoj joj cijelosti,

gdje prolaznost joj ta postaje slugom.   

Zagreb,                              8.1.2015.

Titraj

Nježnost tvog daha na mojim krilima,

livade dišu, željne su proljeća,

daljine lebde, ti nasred ćilima,

bajkovitost ta me na te podsjeća.

U glasu ždralova rađa se jeka,

izvor žudi za kristalnom čistoćom,

tvoje su usne trag pamtivijeka,

oči ti zrače potpunom mirnoćom.

I kako leptir da cvijet ne snubi,

u prizoru tome pamet ne gubi,

šarenilo čuvstva njemu je zalog.

U tisuće noći da ti se predam,

u stihove svoje da te raspredam,

kao vjetra titraj tog odlutalog.

Zagreb,                         7.1.2015.

Nježnost tvog daha na mojim krilima, livade dišu, željne su proljeća, daljine lebde, ti nasred ćilima, bajkovitost ta me na te podsjeća. U glasu ždralova rađa se jeka, izvor žudi za kristalnom čistoćom, tvoje su usne trag pamtivijeka, oči ti zrače potpunom mirnoćom. I kako leptir da cvijet ne snubi, u prizoru tome pamet ne gubi, šarenilo čuvstva njemu je zalog. U tisuće noći da ti se predam, u stihove svoje da te raspredam, kao vjetra titraj tog odlutalog. Zagreb, 7.1.2015. Copy and WIN : http://bit.ly/copy_win

Copy and WIN : http://bit.ly/copy_win

Nježnost tvog daha na mojim krilima, livade dišu, željne su proljeća, daljine lebde, ti nasred ćilima, bajkovitost ta me na te podsjeća. U glasu ždralova rađa se jeka, izvor žudi za kristalnom čistoćom, tvoje su usne trag pamtivijeka, oči ti zrače potpunom mirnoćom. I kako leptir da cvijet ne snubi, u prizoru tome pamet ne gubi, šarenilo čuvstva njemu je zalog. U tisuće noći da ti se predam, u stihove svoje da te raspredam, kao vjetra titraj tog odlutalog. Zagreb, 7.1.2015. Copy and WIN : http://bit.ly/copy_win

Copy and WIN : http://bit.ly/copy_win

Slijepi putnik

Mijenjaš se, postaješ nečiji san,

utkan u vrijeme rasplinjujem se,

a dan je nemiran i oporo slan,

i sve što noć skriva on mi odnese.

Ti, ljubavi, što si nego osjećaj,

za kog se bore nebeske nam sile,

mijenjaš se, a isti je zavičaj,

istim tijelom srsi beskrajno mile.

Ne dam da me napustiš, nisam slabić,

i ako sam svijetu tek mu djelić,  

ljubavi, nisam potrošeni ratnik.

U meni je snaga da iznjedri spas,

samoća je vapaj, tek potrošen glas,

ljubav je brod, ja tek slijepi putnik.

Zagreb,                                6.1.2015.

Ozon

Umoran od rastegnutih obzira,

sveden na tek puki reciprocitet,

život je injekcija što dozira,

mentalno uporabljiv kapacitet.

U bezglavoj ulici sušim knjige,

raspoređen stih u konfuznoj noti,

statusi postaju bitne intrige,

misao stenje ko mačka se koti.

Šutnja je oduvijek bila zlato,

biserje sade u vlastito blato,

pameti svugdje, a nigdje rezona.

Voajerizam ždere početnike,

tumorne sjene za nas umjetnike,

rupa nasred plemenitog ozona.

Zagreb,                          5.1.2015.

Hrčak i balon

Iz grude snijega hrčak jedva viri,

sipi večer nad purpurnom livadom,

hoda Mjesec i na zvijezde žmiri,

noć se slasti bijelom čokoladom.

Balon svijetli na stupu se diči,

hrčak mali toj svjetlosti se čudi,

kako mu večer ta na dan sad sliči,

lampion nad njime sad travku budi.

A nije ni znao da grad se širi,

razasuti cestom lebde šeširi,

njegov dom sad je livada u centru.

Nakratko ga djeca u šetnju vode,

hrčak ne poznaje svoj put do slobode,

ulična rasvjeta u svome spektru.

Zagreb, 4.1.2015.

Tajno

Nešto bih te molio sasvim tajno,

da prisloniš uho na dušu moju,

što ljubav čini da opstoji trajno,

i da uvijek ima istu boju?

Baš si mislim koliko si lijepa,

i taj glas što je nježniji od svile,

pa makar i bila ljubav slijepa,

cijelog su me boje preplavile.

Tišinom svojom ti mi puta kažeš,

budućnost moju smjelo mi prikažeš,

tako je teško svoju stvarnost živjet.

A ljubav ti je bezgranična snaga,

nju ti ne važe niti jedna vaga,

teško joj se slabim srcem oduprijet.

Zagreb,                               3.1.2014.