Svemoguće

Do kuda dopire pogled

večer kad se sljubi

s jutrom

a preda mnom zid

i zvuk autobusa

koji probija

vakuum sobe

ne dišem

bubnjanje kiše

po klupčici prozora

kao da ću te čuti

na trenutak vidjeti

među konturama

fiksirane stvarnosti

gutam sasušeni zrak

probudila si me

dok sam te sanjao

kao prekinuta molitva

zašto smo si

toliko nestvarni

u tom svemiru

gdje zvijezde nemirno

trepere

toliko sam snažan

uz tebe

da ne trebam ruke

toliko svemoguć

da ne trebam noge

dižu se rolete

nestaje nepreglednost

pod prozorom stoji

pas zaljubljen u

rasvjetni stup

ljubav je nedokučiva

kad nedostaju dodiri

i mirisi, pogledam

k brdu, vidim djecu

gdje se sanjkaju u

Badnje predvečerje

a od tamo, gdje si ti

svemoguće me

dodiruješ...  

Zagreb,         30.11.2012.

Gozba za majmune

U studenom goste

tisuće majmuna

voće u svim bojama

i oduševljeni turisti

zasigurno je to

divan narod

kad onako gladan

pruža sreću

razigranim životinjama

Tajland mi zvuči

kao primamljiva

oaza za starost

ako su takvi prema

majmunima

kakvi su tek prema

ljudima

ti

dok azijska jutra

trepere šumama

upoznaješ pravo

lice Azije

volimo istinu

ma koliko bolna

bila

nama je slatka

poput voća

na gozbi

ako uistinu vole

čemu lanac oko vrata?

postoji li uopće

sloboda u ljubavi,

ili ljudi namjerno

zaboravljaju

da je ona

pušteni zmaj

na vjetru...

Zagreb,           29.11.2012.

U brezama

Lijep dan,

pas miriše na

svježe žemlje

njegovo disanje

postaje moje

smireni smo

s parketa

pogledava u

moje oči

odmah znam

zaželio se

moje ruke

a kamo da ja

pogledam

kad se zaželim

tebe

njišu se breze

gledam u

njihove sunčane

krune

i ne znam zašto

ali vidim tvoju

spletenu kosu

kao u balerine

i tako je uvijek

kad poželim biti

sretan

pomislim na tebe,

i drugi me gledaju

u čudu i pitaju se:

što to on vidi u

brezama?

vidim sve što

volim

zbog čeg se budim

s osmijehom

na licu...

Zagreb,           28.11.2012.

Na daljinu

Utihnuo sam,

nasred ulice,

pred kafićem

par raširenih ljestava

izbjegavaju ih

navodno donose

nesreću

ako prođeš ispod

njih

majstor popravlja

rasvjetu u rano

jutro

koliko je važno

da kafić ima ime

ponekad mi se

čini da smo

zaboravili vlastita

imena dok pamtimo

nazive kafića i pića

toplo je

ne tako kao kod

tebe

sinoć, dok sam

ti ljubio rame

pahulje su padale

na moje usne

to je tako

kad osjetim tvoju

nježnost

u pola bijela dana

svijetli ime kafića

a naše kave mirišu

na daljinu

pomiješane poljupcima

što se

traže...

Zagreb,             27.11.2012.

Utonuće

Izgube se boje

nebo postane sivo

grad utone u tamu

rijeke se zamute

nestanu ptice

psi podvijena repa

drveća se suše

ljudi bez osmijeha

ceste bez puta

kuće bez vrata

sat bez kazaljki

hladne ruke

blijede usne

oronule zgrade

i onda pogledam

u tvoje oči

osjetim plamen duše

i sve se vrati

i sve je kao prije

ma još i bolje

ma još i ljepše...

Zagreb,     26.11.2012.

Važna si mi

Je li more uvijek mirno

sjaji li uvijek sunce

bez svjetla nema ni tame

danas sam brodolomac

bez vode, bez hrane

ali ipak, pogledom

tražim kopno

ima li broda na vidiku

da sklopim oči i

prepustim se, neću

ne želim, ne mogu

važna si mi

plivat ću

razbijati te valove

što nas udaljuju

gdje je to kopno

ako ga i nema

na karti, svejedno

stvorit ću ga

od sveg dobrog

iz nas,

važna si mi

i naše svjetlo

i naša tama

sve je važno

bez toga

ne bi bili mi...

Zagreb,       25.11.2012.

Rasplinut

Do tebe

plivam noću

svjetlucaju

planktoni i morska trava

priroda ima svoj

Swarovski kristal

more pleše

na mjesečini,

kada plivaš

ljubav je prostranstvo

kojem se prepuštaš

poželim nestati

rasplinuti se

nad krovom od

trstike

da sad ležiš

na plaži

zarivenih stopala

u pijesku

na koži kapi

znoja

plamtiš bojom

a ja

sitna rasplinuta

prašina

uvlačim se u

svaku poru

i ostajem

zauvijek

u tebi,

plivam

ne čekaj me

tko zna

gdje ta pučina

pjeva pjesmu kitova

ne čekaj me

jer u tebi sam

kao što si i ti

moj uzdah,

moj treptaj

oka...

Zagreb,      24.11.2012. 

Lukobran

Ti si moj lukobran

dok se opirem

vjetrovima naređuješ

neka poštede moje

rastočene vezove

snažna si

dok razbijaš hrđu

s mojih grudiju

na tvojim trepavicama

odsjaj istinske ljepote

gledam ti ruke

raširene, govore

razapni mi jedra

i ovako na vezu

putujmo nekud

gdje zmije

čuvaju domove

gdje ne postoji

strah

ti si moj lukobran

kraj tebe plovim

i nema bojazni

dok me štitiš

potonuti

ne mogu...

Zagreb,             23.11.2012.

Buđenja

Spavaš li

luka je opustjela

previše svjetionika

za jednog Odiseja

ne snalazim se ovdje

suviše je hridi

a premalo mora

nad Zagrebom

galebovi

oni ne znaju pjesmu

kojom more zavodi

vječne lutalice

moja barka

traži školjke

izrezbarena ožiljcima

prepuštena strujama

spavaš li

danas si susrela

dječaka pepeljaste kose

tek po rukama

znaš da je odrastao

između žica

ako te probudi

meki muški glas

to Odisej luta

uspomenama

vjeruj

otok još živi

za onaj časak

iščekivanog

povratka,

miriše kiša

spavaš li

čuvam buđenja

za tebe...

Zagreb,           22.11.2012.

Tišina

Tko je sakrio gitare

u gradu

parkovi više ne

pjevaju

samo tišina,

zarobljen u kafićima

izgubio se sluh

kad ne čuješ

nikog

osluhneš sebe,

u sebi sam te

čuo

među stotinama

mjehurića

zaronjenog srca

čekam te

na maglovitim

poljima

tamo gdje

duše

taže žeđ

s plahim

srnama...

Zagreb,       22.11.2012.

Putovanje

Ti putuješ

tvoje želje su

ostvareni snovi

toliko je mjesta

koje želiš otkriti

a ljudi sanjaju o

tamnoj strani Mjeseca

išao bih s tobom

poput ostarjelog para

koji ljubi Zemlju

svakom prijeđenom

miljom,

ti znaš što je

istinska ljepota

kad te prašinom

darivaju koraci

kad su usta suha

a opijaš se

krajolikom

toliko još moram

naučiti od tebe

toliko još želim

da prolaziš

ekvatorom

da se klackamo

svatko na svojoj

polutci planeta

pa kad te ugledam

negdje pod oblacima

dočekat ću te u snovima

koje se samo hrabri

usude sanjati...

Zagreb,            21.11.2012. 

Manipulacija

Čujem; otapaju se tajne

kloniraju se jata

izgubili smo strane

orijentir su sateliti

nekad postojalo je vrijeme

u kojem proljeće se budi

zbog kojeg rađaju se kiše

s kojim čekali smo snijeg

sad ne poznajete nikog

i cvijeće gubi svoje boje

slijepo vjerujete u čuda

ukalupljenih vrijednosti

prodaju se kvote

dišemo na dimnjake

gorčina i bol kao

klaunske suze

a budućnost su parole

s nekog zaboravljenog plakata

na kojem poruke ostaju

poput životnog recepta

ne držite mi prodike

kad i sami stupate u koloni

zaboravljene radosti

i vizije u sutra

cijeli život me prate

zamke i ograničenja

no ja pripadam manjini

koja izbjegnuti želi

ukalkulirano utapanje

prošlih generacija

formule ne postoje

za uredan i sređen život

tek manipulacija

s ostatkom naslijeđene

gluposti...

Zagreb,              21.11.2012.

Beverly

Beverly

tvoje sklopljene ruke

dobra su reklama

riječi su postojane

purgatorij nije

sredstvo za čišćenje

trudiš se Beverly

ostati nevina

među šarenim balonima

raj je krajnja nagrada

no gore ne igraju školice

upiru prstom u tebe

sve što moraš je slušati

jer jednom kad

utihne glazba u tvom srcu

duša će tražiti spokoj

na tepihu od oblaka

Beverly ljudski je griješiti

i sama znaš koliko je

tanka granica dobrote

ne postoje deklaracije

i omjeri

danas se raj kupuje

silikonskim suzama

slobodno pogriješi

jer, Beverly,

raj je krajnja nagrada

zavist proždire skeptike

koji nude zlatnu telad

za tajnu vjere...

Zagreb,           21.11.2012.     

Jednako

Volim

kad se ljutiš,

onda su ti oči

more

u kojima

neumorno plivam,

povela si me

na putovanje,

tamo gdje ljudi

ne gase zvijezde

pred spavanje,

pa što ako nam

razdaljine ukradu

dio topline,

monsuni će

disati za nas,

kad se susretnemo,

godine razdvojenosti

nestat će u trenu,

onom u kojem

voljet ću te

kao i

na početku... 

Zagreb,            20.11.2012.

Ujutro

Kao i uvijek

kad se Zagreb

zavuče u pluća

otpijem gutljaj

kave

i čekam da se

na satu poklope

kazaljke

dok sekunde

guraju vrijeme

prema podnevu

gledam kroz

prozor

i vidim te;

voda i vatra,

zemlja i zrak,

postaješ

nadnaravna

kap rose na

prozoru

nemoj nestati

kad si mi

ovako blizu

more je u

zagrljaju

bršljana

i ti si

djevičansko

jutro što

pjeva

s pticama...

Zagreb,  20.11.2012.

Delete

Izbrisani snovi,

hrđav trag u mislima,

iluzija o danu,

društvena deluzija,

kamo me vodiš,

ispireš zlato u očima,

na rubu svijeta,

tražiš mjesto za korak,

ne pitaj me što želim,

radim ono što mogu,

mi smo brojevi u nizu,

kojim ostavljate praznu sobu...

i tko smo mi u plastičnoj kocki,

bez prava na spas,

pod nama izlaze oblaci kiše,

elitni poljubac industrijske boli.

Gledam u sunce i razabirem sutra,

nitko ne žali svijet iznutra,

sreća je privid u laskanju sjena,

sve jedan strah u glasu razuma.

Zlikovci, jalni, i naivci,

glumimo sretnike na pokretnoj traci,

iskorištene vizije, kibernetske sluge,

razočaranja i prezir navika.

I tko bi sanjao o boljem sutra,

idealisti koračaju nebom,

ukalupljeni obrasci življenja,

teoremi o boljem životu,

sve što ostaje – hrđa na lancu,

grizemo se jer ne znamo dalje,

hibernirana stvarnost pred nama,

i sila-teža obzirnog pada...

Zagreb,                           19.11.2012.

S mrežom

Danas je tiho

vjerojatno je majstor

na krovu

razlio mlijeko po

ulicama

kuća diše

punim plućima

na mojoj glavi

stoji čitava

zgrada

gdje su prolaznici?

koračaju priče

po pločnicima

iz pekarnice

miješaju se

mirisi peciva

sve manje je

lišća na travi

krovopokrivači

zabijaju znoj

u drveni krov

kako to da se

poštari nikad

ne izgube?

nedostaje mi

cvijeće oko vrata

jutros sam dugo

gledao u fotografiju

barke na moru

čovjek s mrežom

i pas na provi

sijeda kosa  

sigurnost u pokretu

životna čvrstina

kada razmišljam

o starosti

more je prijatelj

umornim rukama

ti mu daješ svoju

mladost

ima li nade

da zajedno bacimo

mrežu

razgovarajući s

morem?

Zagreb,         19.11.2012.

Revolucija

Žena s krilima

leti nad oceanom

budi snagu u meni

kad pčele zatvore

košnicu

cvjetat će kamenje,

u žutom svijetu

bijela nit

oživljava zaspali

krajolik

grudi čekaju

revoluciju,

sleti mi

na rame

ponesi me nad

more

želim s tobom

vidjeti daljine,

one u kojima

nebo plamti

od tvog

dodira...

Zagreb,    18.11.2012.