Do tebe
plivam noću
svjetlucaju
planktoni i morska trava
priroda ima svoj
Swarovski kristal
more pleše
na mjesečini,
kada plivaš
ljubav je prostranstvo
kojem se prepuštaš
poželim nestati
rasplinuti se
nad krovom od
trstike
da sad ležiš
na plaži
zarivenih stopala
u pijesku
na koži kapi
znoja
plamtiš bojom
a ja
sitna rasplinuta
prašina
uvlačim se u
svaku poru
i ostajem
zauvijek
u tebi,
plivam
ne čekaj me
tko zna
gdje ta pučina
pjeva pjesmu kitova
ne čekaj me
jer u tebi sam
kao što si i ti
moj uzdah,
moj treptaj
oka...
Zagreb, 24.11.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar