Boemština

  

Kavane spavaju

nekoć su pjesnici

u oblaku dima

ispijali najlošija vina

moja boemština

svela se na

majice s reklamama

ravnodušnost spram

odjeće

a opet, pjesnici su

estete spremne vidjeti

ljepotu tamo gdje je

nema

u blatnjavom otisku

čizme što se utiskuje

u podsvijest

najmirniji su kad se

zatvore vrata kafića

i u tom gradskom polumraku

ugledaju ženu

usamljenu na klupi

oko koje trčkara pas

slika postaje riječ

pjesnik vitezom

ja ne vidim klupe

na mom krilu

sjedi tvoja sjena

čvrsto sam te

privinuo k sebi

i boemski spašavam

vino na tvojim usnama

ti drhtiš od jesenje bure

a ja ti otkrivam svemir

po tko zna koji put

ni noćas nisu utekle

zvijezde

na toj tamnoj postelji

magličaste vizure

griju se

na krilu...

Zagreb,           13.11.2012.