Delete

Izbrisani snovi,

hrđav trag u mislima,

iluzija o danu,

društvena deluzija,

kamo me vodiš,

ispireš zlato u očima,

na rubu svijeta,

tražiš mjesto za korak,

ne pitaj me što želim,

radim ono što mogu,

mi smo brojevi u nizu,

kojim ostavljate praznu sobu...

i tko smo mi u plastičnoj kocki,

bez prava na spas,

pod nama izlaze oblaci kiše,

elitni poljubac industrijske boli.

Gledam u sunce i razabirem sutra,

nitko ne žali svijet iznutra,

sreća je privid u laskanju sjena,

sve jedan strah u glasu razuma.

Zlikovci, jalni, i naivci,

glumimo sretnike na pokretnoj traci,

iskorištene vizije, kibernetske sluge,

razočaranja i prezir navika.

I tko bi sanjao o boljem sutra,

idealisti koračaju nebom,

ukalupljeni obrasci življenja,

teoremi o boljem životu,

sve što ostaje – hrđa na lancu,

grizemo se jer ne znamo dalje,

hibernirana stvarnost pred nama,

i sila-teža obzirnog pada...

Zagreb,                           19.11.2012.