Zbog tebe

Kad smo zajedno putovali
prvi put smo se rastali na svjetlu
ti si probio led, a ja sam plakao
zbog nas
kad smo se prvi put dotakli
zajedno smo rasli u malom oceanu
obojica smo znali da netko
živi za nas
kad smo se zadnji put rastali
ti si se bojao, a ja sam osjećao strah
na prozoru se rascvalo proljeće
i još smo uvijek bili...
kad smo se zadnji put čuli
imao sam snažnu bol u prsima
i kišu što je prolazila otocima
ti si imao vjetar i užasnu slabost
kad sam čuo vijest
posljednji put smo putovali
ti si opet prvi probio led
a ja sam plakao
zbog tebe...

Rab, 27.5.2014.

U ladici

U sjeni mjesečine
divlje trešnje pjevaju
šute ostavljene cipele
u moru riječi
zvijezde uranjaju
u pijesak
na polici britvice
zarasle u celofan
kaplje tuš s grane
široka majica
ostavlja nabore
na srcu
tamo gdje sam
zaspao
ptice imaju
ljubičaste glasove
treba mi
šum sasušene livade
jedino tako
znat ću
da vrijeme
nije odustalo
od sata
skrivenog u
ladici...

Rab, 24.5.2014.

Pod raspetom ružom

Ne moram ti ništa reći
slušaš me u kakofoniji grada
svrstani u ladice
omekšivačem natapamo crninu
na ugašenoj cigareti
ulica gradi svoj imidž
vjetar je raznosio dane
po kalendaru
otkad su nestali ljudi
nije prestajala kiša
blagoslovljen je križ
pod raspetom ružom
ne moram ti ništa reći
čuješ me svojim mirom
poljane čekaju srndaće u izmaglici
više nećemo u sutonu
pronalaziti nove priče
stao je stih na zrnatoj plaži
znaš li da se rađaju nova djeca
ili to tek stare duše putuju
na nova odredišta
ne moram ti reći
sve znaš otkad smo se čuli
olujno more piše olovnu poeziju
zastao sam, možda me otkriješ
među ljudima s crtežom na ruci...

Zagreb, 15.5.2014.

Herbarij

Psi u vjetru
njuše razlivenu energiju
grad kiše svoju nutrinu
kravate složene u ormaru
ne odlaze na posao
čekaju da narastu novi vratovi
u kutu sobe bubamara
plastično cvijeće iščekuje
da bude oplođeno
stol miriše na vlažne maramice
tanjuri odišu prazninom
na mom licu niču bore
godine oru moje obraze
sve je zeleno
breze su vitke zebre
šalica napola ispijene kave
muha na žličici
ljubav je pripijena majica
na sušilu
više nema peruti na tepihu
usisana je prolaznošću
dok gladim raščupanu dlaku
pod rukom dašće
razmažena smrt
uvijek zna pridobiti pažnju
pa i kad cvijeće cvjeta
u herbariju...

Zagreb, 7.5.2014.

Utjeha

Utjeha je kosac u polju zvijezda
pupaju suze u očima djeteta
jezdi večer od sasušenih sati
noć je postelja od bezbojnih snova
hodamo polako na uzbibanoj sjeti
glas se gasi u stisnutoj šaci
u vjedru mora venut će sunce
rastaljen čelik bit će drhtaj
tako je teška ova sloboda
nadživljen gutljaj zraka
gdje je pravednost u jeci
na otrpljenom tijelu ožiljci se množe
život je vjetar, a mi smo suho lišće
teški smo od voća ubranog u zoru
malaksali od plova i rastočenih prova
nek' zaborav ne stigne usnulo zlato
u odsjaju tišine dogorjet će svijeće
polako, polako hodat će misli
i vlat nadolazećeg jutra
uzdignut će ti ime...

Zagreb, 5.5.2014.

Slatko

Da sam dijete
čudio bih ti se
jer kako to da si tu
a nema te
djeca su posebna bića
ona vide i ono što se
odrasli boje vidjeti
kad smo bili djeca
nikada nisam imao potrebe
vidjeti sebe
vidio sam tebe i bio sretan
da imam s kime podijeliti
čokoladu
da sam dijete sad bi mi
bilo lakše
znao bih zašto te nema
Bog uzima blizanca
jer ovaj drugi
više ne smije
slatko...

Zagreb, 4.5.2014.

Snijeg od stiropora

Na jednoj riječi
zastalo je vrijeme
plavetnilo je zrelo
rađa se u zjenici
pod kišobranom
kolona razvezanih cipela
spotaknula se kiša
i pala na koljena
sad siva krv
curi betonskim tepihom
usađeni kotači
glibe ruke
mravi se čude
snijegu od stiropora
nitko ne isporučuje dušu
u praznom paketu
list računa
uspomene imaju svoju cijenu
redovito ju otplaćuju
otkucaji srca...

Zagreb, 3.5.2014.

Grmljavina

Grmiš u daljini
nebo rasteže suze
i para svoju svilu
na riblju kost antene
zveckaju kapi
odavno nije ovako
bridio dlan grada
pobjeći ću
gdje kuće ne stoje
u redu
poda mnom glazba
još neotvorenog
kafića
od subote će netko
sreću zalijevati
mojom prazninom
ništa neće biti
važno
samo će more
daleko u daljini
krpati nebo
svojim valovima...

Zagreb, 1.5.2014.