Pod prozorom
cvjetaju baklje
tvoj sam
ako utihnu riječi
more će biti
moj glas
želim
tvoj pogled
prešućujem najbitnije
otkad sipiš
mojim srcem
u meni ne postoje
suze
smrvio bih dane
u prah
ispio ih naiskap
samo da godina
traje minutu
jer tada
kad se glasovi
dotaknu
riječi postaju
nebitne
kad se oči
susretnu
iz praha
stvorit ću
vrijeme
za
nas...
Zagreb, 16.11.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar