Moj kut

Imam svoj kut
u kojem anđeli
zaustavljaju vrijeme
u kojem slušam
rađanje Sunca
jutros sam tako
u nesvjestici
okrznuo srcem
uspavanu dušu
posipam se rosom
umivam ptičjim pjevom
zavolio sam krila
sad bih letio
nad smeđim izvorima
uranjao u pupoljke
budio se s
rascvjetanom ružom
u mom kutu
anđeo pleše
raspletene kose
govori mi o ljubavi
a ja želim vidjeti
krug u svojoj sobi
neprekidnu pjesmu
u titraju vremena
gdje se beskonačnost
ne boji crnih rupa...

Zagreb, 28.2.2014.

Gdje si?

Kako si lijepa u mističnoj večeri

bijelom svilom urešena

na tebi trak božje milosti

svijetli očima

nisam te znao

a oduvijek vjerovah u tebe

u beskraj koji dijeliš osmijehom

trag suze zrcali ti dušu

prepuštam se noći

u meni rasplamsalo more

skuplja vjetrove u val

prkosim sebi otvorenih očiju

osjećam gdje duša

moli za zajednički put

trebam izgubljeno vrijeme

trebam tu tišinu

da je razbudim sadašnjošću

moje cvijeće čeka proljeće

osjetih tvoju ruku

otopila je zimu

moja princezo, gdje si

večer je budna

večer je bijela

večer je svilena

večer se razlijeva

stihovima...

Zagreb,              26.2.2014.

Otimanje

Zaplesti se u kosu sirene
zaspati na njenim rukama
sanjati mora i osamljene grebene
osjećam san da se budi u meni
usudim se biti muškarcem
titra bol u prsima
izgara studen u kostima
na vezu, gdje mirujem
sunce umiva moju slabost
ne bojim se samotinje
želim svojom srećom
osnažiti sasušeni bor
zapinju obzori na njenom ramenu
pjevaju sirene u nedohvatu
u magli saznanja
razvidna je strast nepoznatog
otimam se sponama
želim mrmor na svojoj provi
želim vrisak jutra
da odagnam noć
iz plavetnih očiju...
Zagreb, 23.2.2014.

Izdah

Na vjetru drhti

pod mojim prstima uzdah

grad otkriva lice poslije kiše

maze se ulice oko trga

ulazim u predvorje

gdje ratnici lome koplja

tiha strast mete pločnike

osluškujem dodire

prozori u trešnjinom cvatu

krik ptice razlijeva se

pod plavetnim svodom

ljepota se sažima

na dlanu

teku rijeke niz ulicu

otkriven prolaznik

tješi se na klupi

oko ciklona donosi

vrisak probuđene prirode

stapam se u milosti

na mom tijelu

miris livade smiruje

želim ući u svijet

želim čuti žamor

mekog tkiva grada

na jutarnjoj zraci

mrmor promatrača

parkovi su nabrekli

proljećem

zaspat ću zagrljen

zidovima

bliskost ispunjena

metežom ludila

trga mi grudi u

posljednji izdah...

Zagreb,        19.2.2014.

Evo, uvijek

Tako te gledam dok te nema

preko ulice u našem kafiću

dok zimsko zubato sunce

tinja na stolovima terase

ljudi prizivaju proljeće

a ja želim da se zaustavi vrijeme

da je sve neprolazni vir

kojim me uvlačiš u sebe

šeću zaljubljeni parovi

mladi otac s bebom u naručju

ljubav se potvrđuje u

svakome kutku

a ja bih da me vidiš

da vidiš to izgaranje i strast

koja me obuzima svaki put

kad pomislim na tebe i ne mogu

ne mogu zadržati tu slatkoću

koju njedri duša i prelama

zadovoljstvo na mom licu

sad si već negdje blizu

dovoljno blizu da te poželim

obujmiti svojom aurom

i osnažiti to tvoje promrzlo tijelo

od samotnih putovanja

i danas ću ti reći: Volim te!

ne pamti to, samo osjeti

dok te toplina ispunjava

i sunčeva svjetlost draži

rumene obraze

budi sretna ljubavi, baš

baš kao što sam i ja

svaki put kad pomislim

na tebe, a pomislim

evo sad, evo uvijek...

Zagreb,           15.2.2014.

Zdenac života

Kroz Zdenac života
okamenjene figure u zagrljaju
oživjeti neće bez ljubavi
u vrtoglavici sadašnjosti
leptiri zaboravljaju na
cvijeće
dotaknut ću Izvor
i tražiti odgovore
ne mogu pustiti da mi
sklizne sjena s usana
sad kad sam pronašao
Veneru, ljepota ima značenje
tražim li previše
kad molim za opijenost
kad u grob želim
ponijeti Sunce u zjenici
dok kiše izjedaju
zadimljene fasade
budim se u sebi
više nisam što sam
postojao
ratnici svjetlosti
ne posrću pred
mrakom...

Zagreb, 12.2.2014.

Slušam se

Slušam se
odjekujem u sebi
rominjaju slutnje
toliko želim
a premalo uzvraćam
volio bih
da u mraku
osjetom vidim
napupčeni strah
muškarci sve manje
znaju
kad im nedostaje
svjetlo
zavuku se u krevet
i plove košmarom
neispavani runolist
suši se pod kamenom
slušam se
želim zaštititi
poljubac u osmijehu
rijetki će shvatiti
teško je biti
stijena
slušam se
u rominjanju
njen glas
roza je kišobran
vraća mi boje
u nedostatku sebe
zagrlio sam
snove...

Zagreb, 10.2.2014.

Slana kap

Dok spavaš

tvoj krevet postaje more

uranjaš stopalima

u toplu zraku sunca

s tobom sam na barci

pjevaju valovi

igra dupina i moj pogled

zamršen u tvoju kosu

dan je prekrasan zbog tebe

dok sanjaš

ja sam tvoj dlan na

tvom trbuhu i

slana kap što ti

steže poru

tvoje usne smiješe se

poput poljupca

dok sanjaš

ja te gledam

kako sjediš i

gledaš me mirnih

očiju

prepuštamo se

noći

grad nasuprot mene

drhti od tvog disanja

dok spavaš

ja sam večer

izdužena na tvom

prozoru

prepoznaješ me

i dopuštaš

da klizim po staklu

poput prvih kapi kiše

poput dodira

kojim se budiš...

Zagreb,           9.2.2014. 

Tango

Pojest ću te

onako strasnu i moju

s nabubrenim oblacima

s tišinom u očima

pojest ću te

bez riječi, svakidašnje

u čokoladnom odsjaju

rastopljene stvarnosti

o da, zasitit će me

kolodvori neistraženih

kolosijeka i voćna aroma

pri otvorenim vratima

samo da prodišem i

pojest ću te onako

rahlu i snenu od

dodira, dok večer

grabi spontanost i

diktira plesne korake

pojest ću te u

zvucima tanga što

isprepliće okuse i

miješa moju stvarnost

s dogorjelim mirišljivim

štapićima u svilenim njedrima

noći, o tako je lijepo pojesti te

i pojest ću te dok nepažljivo

nestaješ sa stola radoznalosti

u kaplji vina, u nabubrenom oblaku

u meni...

Zagreb,                     8.2.2014.

Poruke ljubavi

Samo da udahnem s tvojih usana
magle će se razići
oživjet će moja večer
moje brdo čuvat će molitvu
na mom licu neće biti sjena
samo da se umirim
malo pseto u grudima cvili
ne, ne želim da mi noć
otme osmijeh u magličastoj kopreni
samo da dodirnem tvoje ime
pred san da se pomolim
i pustim tvoju toplinu
da me rastapa
dok snovi nadiru
dok molitve raznose
poruke ljubavi...

Zagreb, 7.2.2014.

Cikut

Na hladnom uzglavlju

parkovi kradu ulice

snijeg se mrvi u travu

zamagljen prozor i silueta

prolaze bezimena djeca

opušteni dan miriše

na tamjan

razgrađujem se u

mirnog promatrača

čujem kako dišeš

napeta struna na vratu

titra pod prstima

stvaramo glazbu

ljudi se umaraju

traženjem života

u tvom hodu

otkrivam budućnost

čvrsto me stisni

ne želim skliznuti

u namreškanu nevidljivost

na vrhu brijega

gnijezde se magle

pod sjenovitim pokrivačem

sklupčala se zima

u tvojoj ruci

moji prsti plešu

niz ulicu teku automobili

uzbrdo, kraj dvorišta

s malim štencima

postaješ djevojčica

tvoj cikut budi mi želju

da ti povučem rep

samo da ti tako

kažem da te volim

dok sasvim ozbiljno

djetinje ukoričujem dan

i prepoznajem ga u sebi...

Zagreb,           4.2.2014.

Neka

Neka sam slijep
gledam razrogačenih očiju
neka sam gluh
slušam srcem
neka sam nepokretan
hodam dušom
neka sam smrtnik
živim za nju
neka sam nijem
govorim pjesmom
neka sam voda
gorim zbog nje
neka sam tišina
buka sam u njedrima
neka sam otok
ona je moje more
neka sam proklet
ona je moj oprost
neka sam san
ona je moja java...

Zagreb, 3.2.2014.

Tvoj prvi pogled

Do tebe
brodio sam nepoznatim
prepustih ti nebo
sad pod kišobranom
čekam svanuće sebe
u nekoj uličici djeca
ne prepoznaju nedjelju
a moje bile su posebne
u sireni Plive o podne
glazbi s radija
obiteljskom ručku
vjerujem da taj početak
u kojem oblaci hrane pločnike
i golubovi marširaju pred koracima
nas dvoje imamo
jednu kocku savršena tanga
tvoj prvi pogled
moja zbunjenost
i snenost Zagreba
što s pročelja kaplje ljepotom
do tebe
ostavio sam more
sad s prozora
ispraćam autobuse
na poznata putovanja
više ništa nije teško
tek ponekad večer
zamiriše na čemprese
i više ne znam
sanjam li ili to
uistinu mnome
zapljuskuju vali...

Zagreb, 2.2.2014.

Strpljenje

Uzdigni me u kiši
nad proplanke šutnje
razvrstaj bol u tihi osmijeh
s tobom sam vjernik
ispran od grijeha
i snažni smo u jutru
među stisnutim zidovima
otvaramo prozore
gase se suze na dimnjacima
u napuštenoj sjenici
gnijezde se proljeća
putuju bregovi u nama
kad ne vidiš sunca
zamisli more
postoje ljudi koji
donose mudrost pod drvetom
kad se probudimo u sebi
djevojčica s leptirom u kosi
svjedočit će o ljubavi
do jučer nisam imao hrabrosti
do danas snage
od sutra vremena
svejedno ću čekati
kao što mornar nasukan čeka
nadolazeću plimu
vrijednost se očituje u
strpljenju
u neveru se ne ide
napetim jedrom
kad se umoriš od
nazubljenih pločnika
zastani kraj klupe pjesnikove
nitko nije živio za spomenike
nitko nije žalio tko je
vjerovao...

Zagreb, 1.2.2014.