subota, 15. veljače 2014.

Evo, uvijek

Tako te gledam dok te nema
preko ulice u našem kafiću
dok zimsko zubato sunce
tinja na stolovima terase
ljudi prizivaju proljeće
a ja želim da se zaustavi vrijeme
da je sve neprolazni vir
kojim me uvlačiš u sebe
šeću zaljubljeni parovi
mladi otac s bebom u naručju
ljubav se potvrđuje u
svakome kutku
a ja bih da me vidiš
da vidiš to izgaranje i strast
koja me obuzima svaki put
kad pomislim na tebe i ne mogu
ne mogu zadržati tu slatkoću
koju njedri duša i prelama
zadovoljstvo na mom licu
sad si već negdje blizu
dovoljno blizu da te poželim
obujmiti svojom aurom
i osnažiti to tvoje promrzlo tijelo
od samotnih putovanja
i danas ću ti reći: Volim te!
ne pamti to, samo osjeti
dok te toplina ispunjava
i sunčeva svjetlost draži
rumene obraze
budi sretna ljubavi, baš
baš kao što sam i ja
svaki put kad pomislim
na tebe, a pomislim
evo sad, evo uvijek...

Zagreb,           15.2.2014.

Nema komentara:

Objavi komentar

Strah od sna

Bojim se Zaspati Jer bih te Sanjao A opet Ako te Ne sanjam Kao da i Nisam Spavao...            Zagreb, 6.3.2018.