Izdah

Na vjetru drhti

pod mojim prstima uzdah

grad otkriva lice poslije kiše

maze se ulice oko trga

ulazim u predvorje

gdje ratnici lome koplja

tiha strast mete pločnike

osluškujem dodire

prozori u trešnjinom cvatu

krik ptice razlijeva se

pod plavetnim svodom

ljepota se sažima

na dlanu

teku rijeke niz ulicu

otkriven prolaznik

tješi se na klupi

oko ciklona donosi

vrisak probuđene prirode

stapam se u milosti

na mom tijelu

miris livade smiruje

želim ući u svijet

želim čuti žamor

mekog tkiva grada

na jutarnjoj zraci

mrmor promatrača

parkovi su nabrekli

proljećem

zaspat ću zagrljen

zidovima

bliskost ispunjena

metežom ludila

trga mi grudi u

posljednji izdah...

Zagreb,        19.2.2014.