Do tebe brodio sam nepoznatim prepustih ti nebo sad pod kišobranom čekam svanuće sebe u nekoj uličici djeca ne prepoznaju nedjelju a moje bile su posebne u sireni Plive o podne glazbi s radija obiteljskom ručku vjerujem da taj početak u kojem oblaci hrane pločnike i golubovi marširaju pred koracima nas dvoje imamo jednu kocku savršena tanga tvoj prvi pogled moja zbunjenost i snenost Zagreba što s pročelja kaplje ljepotom do tebe ostavio sam more sad s prozora ispraćam autobuse na poznata putovanja više ništa nije teško tek ponekad večer zamiriše na čemprese i više ne znam sanjam li ili to uistinu mnome zapljuskuju vali...
Nema komentara:
Objavi komentar