Kako si lijepa u mističnoj večeri
bijelom svilom urešena
na tebi trak božje milosti
svijetli očima
nisam te znao
a oduvijek vjerovah u tebe
u beskraj koji dijeliš osmijehom
trag suze zrcali ti dušu
prepuštam se noći
u meni rasplamsalo more
skuplja vjetrove u val
prkosim sebi otvorenih očiju
osjećam gdje duša
moli za zajednički put
trebam izgubljeno vrijeme
trebam tu tišinu
da je razbudim sadašnjošću
moje cvijeće čeka proljeće
osjetih tvoju ruku
otopila je zimu
moja princezo, gdje si
večer je budna
večer je bijela
večer je svilena
večer se razlijeva
stihovima...
Zagreb, 26.2.2014.
Nema komentara:
Objavi komentar