Putanja

Osjetim tu pritajenu snovitost
a Zagreb luta između Črnomerca i Dubrave
nekom iščezlom rutom
na kojoj tajanstvena ljubav
piše poruke na zamagljenom staklu
i više nisam enigma u križaljci života
već odbjegli lutak neke davno odigrane predstave
u kazalištu sjena
a Črnomerec gasi svoje prozore
tamnom tkaninom roleta
odzračeni radijatori
i moja silueta
kraj parka gdje gitara miruje
uz hladnu Žuju
tek klupa i propušten poziv
na tulum neke buržujke
koja pamti modre oči
i ljeto bez cvrčaka
podlistak novina s nazubljenom kulturom
i ofrlje složen refren za ubojstvo
srca neke plamteće srednjoškolke
sve je to putovanje
od nesanice do besvijesti
u nekom kafiću s lošim predznakom dima
sanjao bih, a negdje u kutu svoje putanje
tvoj odraz susreće moj kao dva tramvaja, kao dvije suprotne stanice
pa opet ništa, još malo ništa i istekla karta u mom smjeru...

                                   Zagreb, 27.11.2016.

Očima ljubavi

Jesam li ti govorio o Ljubavi?
O tihoj noći na nepcima.
Ili sam prešutio najbitnije;
kad prvim dahom udahneš
Ljubav,
svi vjetrovi s mora i planina
cvijet su u tvojim grudima.
Jesam li ti rekao što mi značiš?
Nadam se da nisam,
jer riječi su poplave što odnose
sva ona lijepa djela proizašla iz duša.
Jesam li ti otkrio tko sam?
Ako jesam,

onda sam bio potok

koji je umislio da je nebo.
Jesam li shvatio tko si?
Nisam,
i vazda ti se divim
očima Ljubavi.

Zagreb, 18.11.2016.

Doručak

Podijelimo jutro
onako, uz sunce
na tanjuru
i grad u lisnatom tijestu,
neka tvoj osmijeh
bude punjenje
od čokolade
kojim ću
umrljati lice,
želim tvoju sreću
za doručak,
želim da Zagreb
bude stol posut
mrvicama naših riječi,
želim topli čaj
s medom tvoga pogleda
i diskretnu ruku parka
koja nas nježno odvlači
u proznu šetnju... 

                             Zagreb, 17.11.2016.

Na zrnu riže

Tvoje ime
na zrnu riže
niknut će u nebu
što natapa
zelena polja
volim te
ispisanu u srcu
što raste
na dlanu
Zemlje... 

                             Zagreb, 7.11.2016.

Moje magle

Moje magle,
moje su koprene,
a misli se sag'le,
i riječi su nijeme,
sred buke grada,
jedna ptica se čuje,
ptica od žada,
od strasti, oluje,
i magleni dani,
moje predstave tajne,
mi putnici znani,
sred doline sjajne...

Z                   agreb, 4.11.2016.