Što je ljubav?

Govori mi što je ljubav
kad sunce zalazi,
jesu li to bose noge u travi
ili golubovi kraj fontane
objasni mi ljubav,
kad nekoga voliš,
je li to ono kad si mek
i za nikog više ne postojiš?
Govori mi što je ljubav
je l' to svijeća u noći
uplakano lice što se smiješi
strah što nestaje u očima?
Znam, ljubav je povjerenje
ono kad ti nije neugodna šutnja
kad medvjedići grle jastuke
a Zagrebu nedostaju tvoji koraci,
ti znaš što je ljubav jer o njoj
možeš govoriti satima
da ne zastaneš i progutaš knedlu,
govori mi što je ljubav,
jer ljubav, to si ti kad me pogledaš
sramežljivo i plaho s drhtajem
na prstima, kad grickaš čokoladu
dok ja žmirim da mi ne bude teško
kad mi kažeš: laku noć! jer znaš
da će te ujutro dočekati:
''Dobro ti jutro...''
Ljubav, govori mi o njoj,
zaboravio sam kako se usne sjaje
dok ih mažeš melemom, a na njima
pucketa moje ime u ponoćnom oproštaju...

Rab, 29.11.2013.

Presretan čovjek

Prhut snijega nad Rabom

na burnom jutru snatrim

brajda zviždi zaboravom

a čovjek nestao na otoku

odsječen od kopna

u dobro poznatoj

kvarnerskoj zimi

sretan sam jer mogu

živjeti ljepotu u kojoj se

rastaju i sastaju godine

dok lutaju vjetrovi karalicama

ćutim zagrljaj raspjevanog slavuja

i toplo mi je u mojoj groznici

u sadašnjosti što plete

riječi nad tirkiznim morem

danas smo pjesma u

poljupcu raspršena vala

čekam da mi otok šapne

gdje skriva ljeto od ljudi

večeras želim čuti

kako diše ljubav laneta

gdje gori hrabrost lavice

u mekom hodu tigrice

potit će se noć

a ja, ja sam presretan čovjek

s jednim zagrljajem i jednim poljupcem

i imam daleko više

daleko bolje

u jutru što prhuta snijegom

i sve je smiješno i sve je

jednostavno, kao, kao

ples Orke...

Rab,                   27.11.2013.

Ti si

Ti si maleni slatki ježić

malo štene izvrnuto na leđa

kanarinac u žutoj košulji

beba s anđeoskim osmijehom

cvrkut u mom uhu

sladoled s čokoladnim preljevom

bunovno rastezanje u podne

leptir na roza pidžami

ti si jugo na mojim šalaporkama

hladna kava u šalici

molitva zbog koje sam opet čovjek

skutreno mače na tepihu

ti si dva oka pod poplunom

misao koja me noću pokriva

toplina koja blaži svaku moju bol

ti si titraj žice gitare

spontana pjesma u noći

slatka bol u grudima

i jedno neobično biće

što se grije na palcu

ti si vatra na mom čelu

šapat što me uspavljuje

ti si dolutala želja

koju se bojim izreći...

Rab,                           25.11.2013.

Anđeli među nama

Ne prolaziš

jutro je svježe iscijeđeni limunov sok

krijepi me tvoj zarazan smijeh

kojim sunce pobjeđuje oblake

ne prolaziš

a opet, škripe stari rasušeni parketi

cvile vrata kad god nastane tišina

među nama anđeli traže zagrljaj

ne prolaziš

ja se čuvam nerazborito

vjetar dašće na prozoru

zastao sam da te volim

kao umorno mače u praskozorje

uz zvuk probuđenih automobila

s periferijom u retrovizoru

i bio sam smušen u trenutku

kojim mi dopuštaš da priđem sasvim blizu

stvarno znam biti dijete ponekad

rado ću zaplakati u tvom krilu i čekati

topao dlan na svojoj sljepoočici

ne prolaziš

i ta sekunda dok te nema

u intervalu sladoleda i čokoladnog prelijeva

dovoljna je da zasuzim razmaženo

poput napuštena siročeta s par kolačića u ruci

u predblagdansko vrijeme kad se mnogi sjete

da su ljudi, a ti, ti savršeno pašeš u moja očekivanja

ne mjerimo se nestvarnim brojkama, tek čekam

da me jednom ušuškaš i ugasiš svjetlo dok

Zagreb obnevidjeo briše maglu sa svog lica

čekajući prvu pošiljku ljudi na stanici s koje

te dočekujem dok se vraćaš raspjevana...

Rab,                                       23.11.2013.

Odabir

Zarobljen u sijalici
vječito se borim s mrakom
ostajem pogrbljena sjena
između tebe i privida
sve mi je slatko
pa i presoljene njoke
u dalekom tanjuru
i uzdah žene koja
grli prazninu svojim
toplim rukama
izvija se tijelo u
savršenu figuru
na srebrnoj potpetici
pjesma odzvanja s
dostojanstvom
danas ću pet minuta
voljeti sebe
svaki moj atom bit će
ljubav
kad osjetiš sućut
krv ima slatkast okus
lijepo je umirati
u nedoživljenoj ljepoti
ima još nade
da se rastanem sa sobom
tad mogu biti slobodan
za život koji sam
odabrao...

Rab, 20.11.2013.

Prizorita

Odredi me u pejzažu
delikatnim bojama
jer ti tako prizorita
gledaš dalje od obzora
moja zjen' je sitno kolo
na kojem igraju šare
pogledaj me svojom
nedokučivošću
blagoslovi blagošću
ti prizorita
maestralu nad umornim
vjeđama dana
što se sklapaju
pred oluju...

Rab, 19.11.2013.

Minuta duše

Minuta tvoje duše

bestežinsko postojanje

neponovljivo uzmičem sadašnjosti

ponekad ne trebaju riječi

da bismo razumjeli neizrečeno

bojim se poput djeteta

što ako primijete da sam se

skrio pod tvoj lakat

tako zagrljen mogao bih

biti veći od kuće

u šumu svog srca

čujem glasove izgubljena vremena

tako sam malen i želim

želim da me smrviš

u svoj svemir šarenih planeta

moje pustinjačko obzorje

traži leteće ćilime

negdje mora postojati

kraj svijeta, trenutak

iz kojeg možemo

krenuti iznova

predivna minuta tvoje duše

izgaram u nesavršenosti

vjerujem da smo lijepi

bez obzira na druge

naša ljepota dovoljna je

da obasja tamnu stranu

Mjeseca...

Rab,                   18.11.2013.