utorak, 31. siječnja 2012.

Nezaustavljivo

prokleto nezaustavljivo,
poput dobrog filma...
dobra vremena ''novog doba'',
prokleto nezaustavljivo;
poput dobrog filma,
s prošvercanim starkama,
spitkom, i mlakom žujom u ruci,
dok te clash ''pita'': ideš li ili ostaješ...
ostao bih,
samo da mogu opet čuti tišinu
ponoćnog Zagreba
kojim krstare milicajci
u potrazi za dokonim romantičarima
koje je smlatio pelinkovac...
prazna tramvajska stanica,
i dug korak do Črnomerca...
Zagreb se mjeri na stanice,
poznaješ sve ljude
i ne praviš se da si netko
tko je pokupio svu pamet svijeta,
jer u svakom kvartu
Bački Zagre stuhpa šeja...
prokleto nezaustavljivo,
poput dobrog filma u cesarcu,
i šampita u lokalnoj slastičarnici
s mirisom ćevapa
iz susjednog lokala...
nezaustavljivo...

Zagreb, 31.1.2012.

subota, 28. siječnja 2012.

Bokun vire

Skončat će mi tilo daleko od mora,
ka vapor ča je ostavljen ruzinat,
a moji su puti urezana bora,
južina cidi, kasno se za minjat,
a di je grad iz kojeg sam poteka,
di san ka mulac balune raspara,
miris kužine i posteja meka,
di se beštima, i za ništa kara…

Ostavit ću sviću da mi dušu vodi,
prikrstit i molit za sve grije svoje,
kad nima čovik žeje da se opet rodi,
sve mi priko mire od mižerje moje…

Jubav me potroši, razbilo o stine,
ka drvo rastoči, uprtilo brime,
šta san se rodija, boje da me nije,
jer san izgubija sunce ča me grije,
šta san se rodija, sve mi priko mire,
svića dogorila, tek za bokun vire…

Zagreb, 28.1.2012.

subota, 21. siječnja 2012.

Preko daha

Prozor išaran ti dahom
u ledu zamrznuta kiša
s početkom večeri
gužvaš rukav u noći
izlaze svjetla iz
nebeskih košulja
otkad živiš u procjepu
miješaš magličaste koktele
svakidašnji izbor riječi
povremeni odskok u prazno
natiskani lim u ruci grada
otvara dlan za novo pismo
sistem na probušenom zidu
kotura krugove struje
jesmo li naučili da ne
krotimo sjene prstima
čekaš otopljeni prizor
cvjetaju napolitanke na stolu
ne ulaziš u hladnjak
prije oglasa premijere
gledaš kako zima
izruguje nagost stabala
mi smo rođeni bez pitanja
sad nas šifriraju
da nam ne ukradu ime
pometi prstom vjetar
sa sljepoočica
ne znam tko još
kao ti
nedostaje toliko
samom sebi
slutimo izvanredne vijesti
potres pred tvojim vratima
obznanjuješ boru nasred čela
u kojoj grca madež života
je l' to kava podsjeća na budnost
koga to čekamo
da nam otkrije savršenu putanju
zvrka na ulaštenom parketu
čim se smiriš
otvori prozor, molim te
da se ne gledamo
preko daha…

Zagreb, 21.1.2012.



srijeda, 11. siječnja 2012.

Ne krsti me lošim vinom

Kad magle prekriju mi oči,

i svijet se razdvoji na pola,

samo puštam da me toči,

navika nasuprot stola,

grizemo se jer se znamo,

rastajemo svake noći,

i ko djeca opraštamo,

ja ne želim nikud poći…

Ne krsti me lošim vinom,

nećeš vodom grijehe sprati,

rastajem se sa sudbinom,

nemam nikog da me vrati,

promašeni od početka,

moje nije bilo tvoje,

razdvojeni u dva retka,

uvijek jedno, nikad dvoje…

Kad magle prekriju mi oči,

ništa dobro neće za nas biti,

otuđenost sad nas toči,

da nas drugi mogu piti…

Zagreb, 11.1.2012.

nedjelja, 1. siječnja 2012.

Samo me pusti

Samo me pusti disati

mi nismo planine da bi

na nama osvajali vrhunce

zareži koru sasušene vrbe

i žvači moju oporost

zamišljaš me u rijeci

a ja se utapam u potocima

vezanih ruku i s kopljem

u malaksalim prsima

precjenjuješ riječi

a riječima ne možeš

prispodobiti čovjeka

barem to nisam ja

više čangrizavo biće

s nasušnom potrebom

da mu ne obraćaš pažnju

ni sklupčati se ne mogu

u osvijetljenom kutu

nabujale mračnosti

ne daš mi psovati

a prost sam poput

otirača napuštene kuće

molim te, ne prilazi mi

dovoljno si blizu

da se mrzim iznova

želiš me spasiti za sebe

plivao bih i sam

da uistinu to i želim

ne guraj me na prozore

ne vješaj po svojim usnicama

ja ne ljubim i ne dodirujem

to je umijeće odabranih

okrenut ću ti leđa

djelovat će kukavički

no to je spas za oboje

u meni je nestalo divljenje

a kad izgubiš sve slabosti u sebi

postaješ ljušturom proživljenog

samo me pusti, ne trebam dane

plitak sam i plitko zakapam kosti

dovoljno si blizu da osjetiš

hladan vjetar s planina

mi nemamo vrhunce

koje uporno tražiš…

Zagreb, 1.1.2012.

Strah od sna

Bojim se Zaspati Jer bih te Sanjao A opet Ako te Ne sanjam Kao da i Nisam Spavao...            Zagreb, 6.3.2018.