Prhut snijega nad Rabom
na burnom jutru snatrim
brajda zviždi zaboravom
a čovjek nestao na otoku
odsječen od kopna
u dobro poznatoj
kvarnerskoj zimi
sretan sam jer mogu
živjeti ljepotu u kojoj se
rastaju i sastaju godine
dok lutaju vjetrovi karalicama
ćutim zagrljaj raspjevanog
slavuja
i toplo mi je u mojoj groznici
u sadašnjosti što plete
riječi nad tirkiznim morem
danas smo pjesma u
poljupcu raspršena vala
čekam da mi otok šapne
gdje skriva ljeto od ljudi
večeras želim čuti
kako diše ljubav laneta
gdje gori hrabrost lavice
u mekom hodu tigrice
potit će se noć
a ja, ja sam presretan čovjek
s jednim zagrljajem i jednim
poljupcem
i imam daleko više
daleko bolje
u jutru što prhuta snijegom
i sve je smiješno i sve je
jednostavno, kao, kao
ples Orke...
Rab, 27.11.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar