Ljeto

Ljeto ljetuje u
bijelim sandalama
između koraka srpnja
pjevaju stopala
asfalt je pozornica
za nenadane kiše
osjećam vrućinu
u plućima
srcu ne možeš narediti
da leti na
papirnatom avionu
kroz tirkiznu haljinu neba
probija se sparna večer
kad se ljeto izuje
bosonoge ptice
pjevat će kraj fontana
akvamarinskim glasom,
slušam more
na površini, bez mjesečine
gluhe školjke pričaju o
izgubljenim ušima
tek tako, zakinuti za
pjesmu dubina
ljudi, slušajući sebe
misle da čuju školjku,
zatvorene od ljudske pohlepe
čuvaju zvijezde
za ljeta što dolaze... 

                                Rab, 30.7.2016.

Nigdje

Nigdje kao noćas
nisu padale kiše
iz zvijezda
nigdje kao noćas
nečije oči nisu bile
tužnije od njenih
nikad kao noćas
moje srce nije tuklo
njenom boli
nikad kao noćas
njen san nije bio
kap kiše
među prstima
vrele noći
nigdje kao noćas
ljubav nije imala okus
razlomljene lubenice... 

                                Rab, 27.6.2016.

Paučine

Tvoj grad
u kojem žive
moje travke
raspršio je sunce
na obraze kuća
i sad, dok te ljubim
snovima iz predgrađa
moje su ruke
sva životna bespuća
u tvojim ulicama
magnolije se bijele
kako sam sretan
dok hod ti blaži puta
sve moje pjesme
jednom su te srele
kao smješak srca
što licem zaluta
i onda u trenu
otkriješ sve tajne
kisnem na cesti
kojom vrijeme teče
i opet te vidim
onakvu zaljubljenu
što poljupcima
duše sve paučine
siječe... 

                                Rab, 23.7.2016.

Prekoputa

Njenu ljepotu
oćutjeh u trenu
i Bog joj se divi
vidim je u svemu
pa kad mi pogled
u sjetu odluta
vidim ju opet
u sjeni prekoputa...

                             Rab, 19.7.2016.         

Srebrne rode

Imao sam
biser u ruci
i žice među prstima
imao sam glas planinski
i kosu od mora
imao sam nebo
u dahu s njenih usana
i kišu proljetnih tratinčica
na njenim trepavicama
imao sam
cestu na ramenima
i par nerazgaženih cipela
imao sam
njen miris u bradi
i hridi pod zubima
imao sam
kraljevstvo sasušenih spužvi
i trajekt od njenih ruku
imao sam
vječnost u njenim očima
a onda su zrele riječi
medile u potocima
na kojima su odmarale
srebrne rode ljubavi
imali smo
neviđena polja u grlima
i mali trak želja
što nas je razdvajalo
u postojanju
bivali smo i ja sam imao
imao sam jedra
a onda smo vjetar
spremili u staru škrinju
imao sam
put kojim smo prolazili eonima
i hrabrost netaknutu
a onda smo nestali u vatri
izgorjevši jedno za drugo... 

                                  Rab, 19.7.2016.

Obzor

Dok spavaš,
ljubav na tvojoj ruci
ostavlja
povjetarac s mora,
pa kad se probudiš
zamisli
da zajedno plovimo
obzorom
koji se ne usudimo
sanjati...

                                  Rab, 18.7.2016.