Odabir

Zarobljen u sijalici
vječito se borim s mrakom
ostajem pogrbljena sjena
između tebe i privida
sve mi je slatko
pa i presoljene njoke
u dalekom tanjuru
i uzdah žene koja
grli prazninu svojim
toplim rukama
izvija se tijelo u
savršenu figuru
na srebrnoj potpetici
pjesma odzvanja s
dostojanstvom
danas ću pet minuta
voljeti sebe
svaki moj atom bit će
ljubav
kad osjetiš sućut
krv ima slatkast okus
lijepo je umirati
u nedoživljenoj ljepoti
ima još nade
da se rastanem sa sobom
tad mogu biti slobodan
za život koji sam
odabrao...

Rab, 20.11.2013.