Čujem; otapaju se tajne
kloniraju se jata
izgubili smo strane
orijentir su sateliti
nekad postojalo je vrijeme
u kojem proljeće se budi
zbog kojeg rađaju se kiše
s kojim čekali smo snijeg
sad ne poznajete nikog
i cvijeće gubi svoje boje
slijepo vjerujete u čuda
ukalupljenih vrijednosti
prodaju se kvote
dišemo na dimnjake
gorčina i bol kao
klaunske suze
a budućnost su parole
s nekog zaboravljenog plakata
na kojem poruke ostaju
poput životnog recepta
ne držite mi prodike
kad i sami stupate u koloni
zaboravljene radosti
i vizije u sutra
cijeli život me prate
zamke i ograničenja
no ja pripadam manjini
koja izbjegnuti želi
ukalkulirano utapanje
prošlih generacija
formule ne postoje
za uredan i sređen život
tek manipulacija
s ostatkom naslijeđene
gluposti...
Zagreb,
21.11.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar