srijeda, 29. srpnja 2009.

Onda


Onda kad me nije bilo

zalijepili su cvijet na papir

hodali uokrug

i bojali zidove u bijelo

moju rasipnost

prigušili su nedozreli

limuni u plućima

onda kad me nije bilo

ulicom tulila je sirena

i pucao je asfalt

od bisernih granata

uvijek sam znao odlaziti

na mala vrata

zatamnjena stisnutim očima

onda kad me nije bilo

ljeto je ubiralo ljetinu

i križ je bio teška sjena

blagi propuh vjenčao je

moju kožu za meki

skut na mojem laktu

govorio sam ništa

gromoglasno iz takta

i sve je bilo ''zbogom''

u staklenoj kutiji

onda kad me nije bilo

kao što me nema sada

razotkrio sam vatru

požudno za sebe

uvijek tražeći istinu

nalazio sam šansu

i kad me nema

kao sada

bilo me je

negdje…

Rab, 29.7.2009.

Nema komentara:

Objavi komentar

Strah od sna

Bojim se Zaspati Jer bih te Sanjao A opet Ako te Ne sanjam Kao da i Nisam Spavao...            Zagreb, 6.3.2018.