Albatros

Albatros se budi

nad pučinom nosi

svježinu u krilima

gdje je tornado

pod njime

nepreglednost

od istoka do zapada

čini se da neće moći

albatros ne misli

na ograničenja

instinkt ga vodi

i daleko kopno

i visine

ne odustaje

zna, i prije njega

vjetar je širio krila

putniku s oceana

lebdi prijatelju

tiha pjesma kitova

nek' te vodi

samo hrabro

nije prvi put

da ostaješ sam

u smjeru sivih litica

mjeriš dubine

poletuše bježe

samo hrabro

odavno počeci

bijahu teški

sad si snažna ptica

moj prijatelju

a kopnu kad priđeš

kad kraju doneseš

svježinu

neće biti kraj

u pjesmi kitova

vinut ćeš se

na nove početke

putniče oceana

ne misli

instinkt nek' te vodi

do kraja…

Rab, 15.7.2009.