Probudih se sretan
moja krila prah su
na tvome vratu
ne otvaraj prozore
iako vrućina klizi
niz tvoja leđa
tvoja sol
na vlažnim usnama
i tanka crta mlijeka
nevidljiva oku
sad si još ukusnija
protegni se
ukočeni smo u
zagrljaju
ili, samo duboko
diši, podiže me
tvoj val na rubu
bretelice
ljetna si još uvijek
i mirišeš na bademe
moja krila
razmrvljena među
grudima
ostajem dok me
struje ne ponesu
dok vjetar tvoga
kretanja ne otme
te od mene
možeš li izdržati
da me ne vidiš
a osjetiš
balzam s ruku
lijepi me
na tvoju podlakticu
htio bih da te vratim
u vrijeme
kad sam Grad
nosio u jednoj ruci…
Rab, 21.7.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar