Pokrenut ćemo jednom
kad otkriješ u sebi
presavijeno pismo
odloženo za sutra
neki bolji dan
neko bolje vrijeme
čekaš da me vidiš
odlutaš za slikom
pokrenut ćemo nešto
neopisivo i snažno
iz zrna što se budi
na raspuknutoj zemlji
koliko želiš, reci
sve tvoje meni važno
dva lista smo što teku
u zalutaloj rijeci…
Putuješ za mene
urastam u cestu
dio sam pruge
što drži me na mjestu
a ti što si dalje
to osjećam još više
zaluđenost neku
što u meni diše…
Povezi me u karti
za sva otkrića nova
moj te pogled prati
ispod istog krova
pokrenut ćemo jednom
vijugat će pruge
sve naše ceste
izbrisat će tuge…
Samo me povedi
u pismu koje imaš
naslovljeno na rijeku
s dva lista koja teku…
Rab, 12.6.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar