Među nama
duga noć
bez pobjednika
bez ratova
i ranjenika
ni mrtvi se ne broje
a brojao bih tvoje prste
slatkoćom vojskovođe
i stao pred vrata
rušeći zidove
treba li dvoboj
ne, ne valja biti izgubljene bitke
promašit ću riječ
postat ću pismo
naširoko i isprazno
neobjašnjivo samom sebi
opet pod štitom
zašto noć pjeva sa slavujima
među nama
koraljni greben nestaje
diže se more u nesvjestici
biserna kiša mete prolaznike
kao naslagane pijune
na šahovskoj ploči
duga noć
dovoljna da si ti
i sjena trapeza
na trstici
ti – misao
sjena – stvarnost
ne mijenja se ništa
tek blijeda svjetlost dana
i skakavac na škurama
brojao bih tvoje prste
nježne i grube
tvoje za moje
bez pobjednika
bez pobijeđenog
u noći što nam ne pripada
u danu što nas ne traži
brojao bih tvoje prste
kroz kosu mokru od suza
od kiše, od ispunjenja…
Rab, 28.6.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar