možda zavolim sebe
možda uistinu postoji nešto
a možda samo dvoje stranaca
sretnu se u istoj luci
čekajući da se ukrcaju na svoje vapore...
možda te tada poljubim
onako pamtljivo
kao slika na rastanku
ostavljena da ju jedno od nas zauvijek čuva...
možda te toliko zavolim
da izgubim horizonte
i ostanem u luci zatečen
gledajući te kako mašeš
nekom drugom strancu
vrti se igla kompasa
napinju se vezovi
možda zavolim sebe
dovoljno snažno da se gledamo u oči
i što je dostatno da se dogodimo
kad se već sve događa protiv nas
čekajući neki novi slijed priče
prepravljene uloge
ispadamo naglavce iz potrgane čitanke
ne, ti čvrsto držiš svoju kartu
tvoj vapor čeka
moja se znoji u ruci
brišući vrijeme polaska
ti uzmi sliku
moj vapor nema odredišta
ukleti brod osuđen na lutanja
ako te zavolim i prije
no što se susretnu stranci
skloni se u kabinu
zamagli prozorčić
ostat ću u luci
s pijanim mornarima
pjevati o ženi
vaporima
slici odlaska
i propuštenoj karti…
Rab, 17.6.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar