Mislim te
na prvom programu
žena ulazi u trgovinu
jesi li to ti
Zagreb uvečer
Trešnjevka cvjeta među novogradnjama
negdje miriše piroška s orasima
a ja te žicam za griz
gdje se odmotala Končareva
na Remizi uredno uspavljuju tramvaje
a ja, ja spavam s tobom
uspavan mirisom lavande
a ti sve mirišeš na borovnice
i mlijeko kojim šapćeš rukama
meko poput paperja malih pilića
znaš, grozan sam
ni jednu noć ne prepuštam
sivim zonama uljudnosti
i ta bečka škola
to je prokletstvo ustezanja
veže jezik za sunce
ptice i rominjanje kiše
da, obaspi me poljupcima
već dugo nisam kisnuo
željenim usnama
nema te ni na drugom
a mogla bi biti na vijestima
tamo gdje govore o ženi godine
iako ti pripadaš onima života
ne, ni treći, ni četvrti, ni…
snijeg na programu
pljušta tvojim glasom
Trešnjevka oduvijek rađa ljepotice
zašto si tako brižna
bilo bi mnogo bezbolnije
a ti iz dana prerastaš u viziju
kojom brišem stvarnost
pomičući granice
dotaknuo sam te dok spavaš
iako, znam, kad se probudiš
bit ću opet predaleko…
Rab, 20.6.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar