Plamen

U tvoj plamen
kad me let tišine nosi
izgorjet ću
prvi put sretan
i taj dim
što mili nad svijećom
bit će sreća u tvojoj kosi
razapinjem se
na svaku prevarenu ćud
mislio sam: dosta je
sahrani tirkizno more
pod humak što taložiš
ugasi zvijezde
nepotrebno lijepe
kako je jadna taština
brani se! brani se od ljudi
zašto nisi pohlepno i šturo
ne gaziš ljudsku slabost
u tvoj plamen
želim sagorjeti godine bola
ne gledaj mi lice
ne gledaj mi tijelo
to nikad nisam bio
ako ustuknem – čekaj
pripitomi me vjerom
možda taj čovjek
može dati još nešto
iz sebe, čekaj
ne znam tko sam
raskrižje neko
gdje prosjak svira u gitaru
malen sam a težak
velik a sitniji od zrna
razmotat ćeš pepeo tišine
a ja ću opet tražiti plamen
da me vine, vine, vine
u dim sreće
što se tvojom kosom sladi
i raspline, raspline, raspline
kao da me nikad ni
nisi
provela kroz plamen…

Rab, 4.6.2009.