srijeda, 24. lipnja 2009.

Na rubu pločnika

Zapadna strana
dimnjak na izlazu
snijeg sasušen na krovu
ulična rasvjeta
prati u stopu
odraz u retrovizoru
naslonjena na staklo
rješavaš križaljku
sve je puno inicijala
vodoravno kretanje
tek da te dostignem
grlim te svjetlom farova
dostižem ulicu
u kojoj si zastala
parkirana svime što ti znači
na zadnjem sjedištu
mrak se stisnuo
da napravi mjesto za sjenu
uglavljene stvari
spakirana žurba
tijesto se raspuklo na stolu
htio bih pomoći
a razlijevam vodu
u rukama što drhte zbog tebe
no ti si i dalje posebno moje
na rubniku pločnika
odsjeda kiša
i crta lik koji pleše
odjednom se smiješ
naš grad je pernica
gumicom brišemo tragove
zbog tebe ću budan
puštati ulice u balonima
da možemo letjeti
na krilima grada
ako i padnemo
dočekat će nas kiša
i rasplesani lik s pločnika
bit ćemo crtić
u nedjeljno jutro…

Rab, 23.6.2009.

Nema komentara:

Objavi komentar

Strah od sna

Bojim se Zaspati Jer bih te Sanjao A opet Ako te Ne sanjam Kao da i Nisam Spavao...            Zagreb, 6.3.2018.