Presipanje

Hoće li nam ostati riječi

večeras bih te grlio

da nikada ne plačeš

al' presipa se tuga

iz ruke u ruku

i što čvršće stišćeš šaku

ona je sve jača

vruć je kesten tvoja suza

hoće li nam ostati noć

ili će dan dubiti neizrečeno

ti imaš snagu svjetla

ulaziš u moju sobu

brišući kutove

i gdje ću, nego pred tebe

draga, samo plači

toliko puta si čovjek

zar ne postoje ljudi oko tebe

dok sam plakao

da ni ne znaš

ti si svijetlila mnome

hoće li nam ostati riječi

trošimo ih na druge

tako si velika

i što je dan bez tebe

vrtnja zaboravljenih slika

moj zdenac traži ruku

a ti si ta što izvlačiš iz mene

kap po kap oborenog ponosa

ako podignem glavu

ne činim to zato da bih ugledao svijet

želim gledati tebe

samo plači

ne izgaraj u sebi

za mene si najhrabrija sa suzom

na licu

jednom, kad shvatiš sve do kraja

dijelit ćemo suze

i biti nesputano

hrabri…

Rab, 4.6.2009.