Pobijeđen od noći
savršena srebrna nit
rastegla se pred očima
krijumčarim uzdahe
dok na cestu sipi snijeg
prolazimo dahom preko
zalijepljenih vjeđa
razdvojenost traži
kruh natopljen vinom
putuju galaksije
a ja se vrtim na mjestu
previše pitanja u
savršenom trenutku
dobro jutro ti,
ovaj ledeni šećer
zaviruje kroz prozore
zagledan u bjelinu
gledam prema tebi,
tragovi u snijegu
da su tvoji
drhtao bih noćima
kao čempres pod
bijelim plaštem,
ostaješ jednako snažno
dok uskraćujem sebi
snove
i dao bih ti više no mogu
a tko se usudi željeti
dok bijela koprena
prekriva grad
u samozatajnoj čipki...
Zagreb, 8.12.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar