O podne budi se vjetar
sunce čeka snijeg
odmarajući na crvenoj kugli
koja neće doživjeti bor
podrezani čempresi
u teglama
užurbani korak prolaznika
reklame na vjetrobranskom
staklu
parkovi su pusti
da ne bruje automobili
čuo bih šuštanje lišća
baš onakvo kao kad
šušte tvoje traperice
dok hodaš
jutro me čuva od
samoće
u očima je oluja
more prevrće barke
vjeruj, to je samo trenutak
dok trepavice zapinju
o tvoju sliku
niz leđa mi klizi toplina
more se smirilo
moje zjenice su jedra
čekam tvoj pogled
tu struju kojom plovim
iz sebe...
Zagreb, 7.12.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar