Izlaz

Čistač ulice u svjetlećem prsluku

njegova kolica odmaraju

kraj parkirališta

prolazi žena i ne usudi se pogledati

u čovjeka zbog kojeg se osjećamo

čistima

gdje je tu pravednost ako ne

cijenimo ljude kojima je stalo

do nas

kao da je sramota biti zahvalan

kao da je sramotno biti častan

ona prolazi nabusito

tražeći posao u struci

ulica je čista kao duša djeteta

ništa ne može očistiti prezir

sve to mirno promatra

Isus s raspela

vjerovao čovjek ili ne

na kraju nam se ipak sudi

jer ima li veće kazne od

zaborava onih koje ostavljaš

za sobom,

u izlogu s odjećom svjetluca

minijaturni borić

je li i tamo postalo pomodno

slaviti rođendane dva mjeseca

unaprijed

ja slavim tebe dok u sebi

raskrčujem obrasle krošnje

danas sam osjetio tvoju ruku

vučeš me prema izlazu

jer izlaz nudi širinu izbora

a mojim krošnjama trebaju

plodovi koje rađaš

u svojim njedrima...

Zagreb,                17.12.2012.