Džemper

Ti kafići kao ugrušci grada

zaustavljaju moj tok misli

a htio sam, onako nesputano

založiti svoj osmijeh i kupiti

snijeg usred ljeta

tamna nit neba plete

kišni džemper nada mnom

ušutkao sam srce jer bi moglo

otkriti svoju sreću

strancu na raskrižju,

zbunjuješ me svakodnevno

čas šutnjom, čas toplinom

kao kad se kiše smjenjuju

sa sunčanim danima

znaš li da ne poznajem

većinu svojih susjeda

a htio bih u potpunosti

upoznati tebe

i kako ti se približim

ti bježiš poput sjenke

nekog automobila

što besciljno luta ulicama

važna mi je tvoja sreća

jer sreća nije kutija slatkiša

volio bih da znam tvoju

tajnu uživanja

jer uvečer, dok kafići

zatvaraju svoja vrata

razbijeni ugrušci teku kućama

a ja sam samo stent

kojim se koristi vrijeme,

možeš li me opet zagrliti

kad riječi izgube smisao

i nebo raspara džemper

nada mnom...

Zagreb,               22.12.2012.